Bez obzira na nepostojanje granica unutar EU i na izreku da za ljubav nema granica, hrvatski državljani u samo 6,1 % slučajeva za supružnike biraju – strance. Lani je u Hrvatskoj, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, sklopljeno 20.467 brakova, a među njima je bio 19.091 brak između hrvatskih državljana, 1244 braka hrvatskih državljana i stranaca te 132 braka stranaca. Kad je riječ o miješanim brakovima, građani su bili otvoreniji prema njima u bivšoj državi, pa je 1990. u Hrvatskoj bilo 19% miješanih brakova s najčešćom kombinacijom Srpkinja – Hrvat i Hrvatica– Srbin. No, 2002. takvih brakova je bilo manje od 5%. Ipak, posljednjih godina bilježi se blagi porast brakova hrvatskih državljana i državljana BiH i Srbije.
Brakovi Hrvata i stranaca u EU
Ako se s ulaskom Hrvatske u EU očekivao porast brakova hrvatskih i državljana članica Unije, naši muškarci za bračne partnerice najviše biraju državljanke BiH i Srbije, pa tek onda Njemice, Makedonke, Slovenke, Austrijanke, Amerikanke... A uglavnom su muškarci ti koji se žene strankinjama u Hrvatskoj, naspram tek 89 hrvatskih državljanki koje su se udale za strance što govori i o tradicionalnom obrascu da se muškarci žene strankinjama u svojoj zemlji, a žene uglavnom udaju za strance u njihovoj. Tako se lani od 1155 hrvatskih mladoženja koji su se oženili strankinjama njih 269 oženilo mladenkama iz BiH, a njih 235 mladenkama iz Srbije. Napominjemo da se ne radi o Hrvaticama iz BiH, i o Srpkinjama, hrvatskim državljankama, već isključivo o državljankama BiH i Srbije. A slični podaci su i u 2015. i 2014. Usporedbe radi, 2001. bilo je 148 brakova naših građana s tada jugoslavenskim državljankama.
– Mi smo još zatvoreno društvo sklono tražiti partnere unutar kruga koji poznajemo, prije svega u Hrvatskoj, pa u susjednim zemljama zbog interregionalne povezanosti – kaže sociologinja Sonja Podgorelec iz Instituta za migracije i narodnosti.
Profesorica psihologije u mirovini Mirjana Nazor smatra da su Hrvati skeptični prema brakovima sa strancima i da im je danas važnije da za supružnike odaberu “naše” – Hrvate i katolike, mnogo više nego što je to bilo u njezinoj generaciji. Za hrvatske muškarce koji su se oženili ženama iz susjednih zemlja tumači da im je bitan element istog podneblja.
– Bez obzira na različite nacionalnosti, znaju u što se upuštaju s njima, a muškarcima je tu tradicionalno dominantnije nego nacionalno jer je Hrvatima važna tradicionalna uloga žene, što objašnjava zašto više biraju žene iz BiH i Srbije nego, primjerice, iz Francuske – drži M. Nazor.
No, zbog iseljavanja mladih zasigurno u članicama EU ima više brakova između hrvatskih državljana i stranaca nego u nas, ali oni ne ulaze u statistiku DZS-a jer su sklopljeni izvan Hrvatske i ti parovi najčešće žive vani.
– Znam za slučaj Francuza koji je diplomirao na zagrebačkom Medicinskom fakultetu i htio je odraditi specijalizaciju, ovdje živjeti i oženiti se, ali po našim propisima stranci još ne mogu dobiti specijalizaciju pa se vratio u Francusku i tamo vjenčao s Hrvaticom. Naši mladi ljudi koji odu vani na specijalizaciju i vjenčaju se sa strancima i, kad se žele vratiti u Hrvatsku, ne mogu često dobiti posao pa se vrate vani – govori Podgorelec.
I među 89 hrvatskih državljanki koje su se vjenčale sa strancima najviše njih se u Hrvatskoj udalo za državljane BiH (26), a po četiri su se udale za državljane Srbije, Makedonije, Italije. Iako se posljednjih godina bilježi blagi porast brakova s državljanima BiH i Srbije, nije očekivati u bližoj budućnosti ponavljanje stanja do 1990. s tada etnički miješanim brakovima.
Promjene nakon 1990.
Prof. Snježana Mrđen sa Sveučilišta u Zadru u znanstvenom radu “Etnički miješani brakovi na prostoru bivše Jugoslavije, 1970. – 2005.” navela je da je nakon 1990. počelo naglo smanjivanje etnički miješanih brakova na prostoru bivše države. Najintenzivnije smanjenje zabilježeno je u Hrvatskoj s 19% 1990., na 9% 1993., a 2002. na manje od 5%, piše Mrđen. I u centralnoj Srbiji je 2005. broj miješanih brakova pao ispod 6%.
– Područje bivše Jugoslavije još je dosta opterećeno političkim naslijeđem, što se odražava i na sklapanje brakova različitih nacionalnosti među zemljama bivše države, a u politički kriznim vremenima mješoviti su brakovi bili nestabilniji – kaže demograf Anđelko Akrap. Premda, dodaje, bilježimo blaži porast brakova naših državljana s državljanima BiH i Srbije, on je u ukupnoj brojci sklopljenih brakova mali iako je tih brakova više od onih s državljanima članica EU.
Samo šest posto brakova je između hrvatskih državljana i stranaca, a od tog zanemarivog postotka određeni dio je s državljanima BiH i Srbije. Ne zna se koliko je pripadnika srpske i bošnjačke manjine s hrvatskim državljanstvom sklopilo brak sa srbijanskim i bosanskim državljanima. Ne zna se koliko se Austrijanaca, Mađara ili Slovenaca vjenčava s državljanima drugih zemalja pa da usporedimo. Ukratko, minorni fenomen, nešto nepoznanica, no sve je to večernjakovoj novinarki dovoljno za bombastičan naslov iz kojeg se očito čitateljima sugerira puno toga. Čemu takvo podvaljivanje? Radi klikova?