Za ljude više-manje znamo kako provode ljetovanja, ali proveo sam dan na plaži za pse u Crikvenici da bih vidio kako četveronožna ekipa krati dane na pasjim vrućinama. Stižem s ručnikom preko ramena, a tu su u glavnim ulogama Kan, Hulk, Jack, Fani... Ima li tu koji pas koji ne zna plivati?, šalim se čim sam stigao na pseću plažu u uvalu Podvorska.
– Nema, ali neki neće – govore vlasnici i pokazuju na mješanku koja ne izlazi iz hlada, leži i odmara se cijeli “godišnji odmor”. Jack je glavni, kod njega samo akcija. Ima dasku za surfanje, zanima ga samo plovidba na valovima. Jackov brat pokraj pliva, ali čim se počne penjati na dasku, Jack ga lagano odgurne šapom.
– E, nećeš! – kao da mu kaže na njihovu jeziku. Nešto dalje u moru na žutom luftiću tri se mopsa sunčaju. Staforda Hulka vidim samo na trenutak pa nestane pod morem. On je pas-ronilac. Maska i peraje mu ne trebaju. Čim dođe na plažu, jurne u vodu, roni pa izvuče kamen. U more pa van.
– Mogao bih ga ostaviti i otići na nekoliko sati do Rijeke, a Hulk ne bi ni primijetio da me nema, ronio bi unedogled. Izroni kamen, na nekih pola metra dubine, pa ga iznese na obalu – smije se njegov vlasnik.
I francuski buldog fasciniran je kamenjem, ali on se namjerio na obalno. I to najveće na plaži, barem 20 puta veće od njega. Stijene. Pokušava pomaknuti kamenu gromadu... Ne odustaje.
Na šanku crikveničkog psećeg kafića, prvog takvog za koji znamo na svijetu, dvije labradorice ližu pseći sladoled. Vruće je.
Je l’ tko od ljudi probao taj sladoled, kakvog je okusa?, pitam dok ih gledam kako uživaju.
– Kako ne, probali smo. Kao Ledov Macho Cheesecake – odgovaraju.
– Sad će cure poslije sladoleda na tuširanje, imamo i pseće tuševe – kaže veselo Ruby Montanari-Knez, koja je sa suprugom Igorom vlasnica Monty’s Dog Beach & Bara u Crikvenici.
– Ne plivaju daleko, možda nekih 30 metara od obale. Veselo je tu stalno, a znaju se posvaditi i zbog piva. Imamo u kafiću pivo za pse Snuffle. I to belgijsko! U pivskim je bocama, a okusi su piletina i govedina. Pa ako se tko približi psećoj zdjelici s pivom, ljute se.
Zapravo je to neka vrsta juhe. Imamo i pseći čips, od sušenih goveđih kožica s različitim okusima. Uskoro će i pseći čaj. Neki psi, koji su na ljetovanju dva ili tri tjedna, toliko se na nas naviknu da čuvaju kućicu psećeg bara pa ne daju drugim psima blizu šanka. Ali, to se brzo riješi, sve su to socijalizirani psi – objašnjava Ruby.
U društvu je i dlakavi kradljivac! Haski Kan popije iz zdjelice tuđe pivo, uzme čips, a zna i ljudima iz torbe izvući sendvič i slasno ga smazati. Kad ga uhvate, baci se kao nevinašce odmah na leđa i želi da ga još i maze. Cijena je psećeg piva 20 kuna, a onog za ljude 18. Piju i dlakavci i njihovi vlasnici. Skupa. Baš simpatično.
U Crikvenici, točnije Križišću, postoji i hotel za pse. Među društvom čiji su vlasnici nekamo otputovali pa ih nisu mogli voditi sa sobom glavni su Medo, Aron, Monza, Bobi...
– Imaju i TV, ali ne zbog neke “šminke”, nego zato što su to sve kućni psi pa su naviknuti na zvuk televizora. Ne gledaju ga, zapravo rijetko, ali vole kad je uključen, osjećaju se kao kod kuće – kaže mi na plaži Igor Montanari-Knez, bivši rukometaš Zameta. U psećem hotelu šef je Medo. On je tamo najčešće, rekorder je po noćenjima, vlasnik mu je na brodu pa je nekoliko mjeseci na pučini, a nekoliko mjeseci kod kuće. I glavni je zavodnik u hotelu, imao je najviše “cura”.
– Steriliziran je pa nema straha od potomaka. On je šef, moj pomagač. Ako itko radi kakav problem, odmah Medo ode do njega, odvede ga u stranu i stvar je riješena. Jednom smo psa slali usamljenom vlasniku avionom u Dubai jer je tamo dobio posao. Samo pseća avionska karta od Zagreba do Manchestera stajala je 25 tisuća kuna – kaže Igor.
U hotelu pamte anegdote kad je par iz Rijeke došao po boksera Arona.
– Nije htio ići doma. Morali smo ga loviti po dvorištu. Eto, to nam je najveći kompliment – prepričava Igor.
Najopušteniji “tip” u hotelu je Bobi. On cijele dane provodi na fotelji. Dok se drugi igraju, trče, luduju, Bobi se odmara. Vlasnici su u mirovini, vjerojatno je shvatio da je i za njega – odmor nakon naporne pseće karijere.
Odmičem se od psećeg šanka, oslobađam mjesta za dva mješanca i odlazim iz tog raja za ljubimce. Lavež u tih nekoliko sati nisam čuo nijednom... A tko bi i lajao? Pseće pivo ionako je bezalkoholno, a njima je ovdje raj. Mogli bi se psi naljutiti samo kad vlasnici kažu:
– Jack, idemo doma!
JESTE LI ZNALI?
Crikvenica ima prvi pseći kafić na svijetu, tamo se nudi pseće pivo, ali i pseći sladoled. Oni koji su probali kažu da mu okus uopće nije loš... U blizini su i pseći tuševi... pravi raj za pse.
>> Odlična reklama za naš turizam: New York Post objavio video o prvom hrvatskom kafiću za pse
Jel se i doma kupaju skupa u kadi sa tim džukelama?