Umjesto enolozima, vinarima, sommelierima i vinogradarima, Zdjelarević se okružio scenaristima, redateljima, glumcima i glazbenicima pa s njima krenuo u stvaranje Zdjela cabareta – cjelovečernjeg kazališnog spektakla pod nazivom Penisometrija koji će premijerno biti izveden na Valentinovo u zagrebačkom restoranu Lido. Zašto u restoranu? Pa zato što gosti moraju uživati svim osjetilima – uz predstavu ih očekuju pomno odabrana jela među kojima ima i onih s afrodizijačkim učinkom, a točit će se i vrhunska vina Zdjelarević.
:: Vratimo se malo na početak, kako je Mister Graševina postao šef kazališne trupe?
Moment koji je bio povod onome čime se trenutačno bavim je mala simpatična knjiga koju sam napisao i već ste je se vi novinari dotaknuli u svojim tekstovima. Naravno, sad slijedi pitanje što je povod jednoj takvoj knjizi, prije svega kako je ta tematika motivirala jednog ozbiljnog vinara. Ovako bih rekao: smatram da danas živimo u jednom neurednom svijetu u odnosu na ono što smo imali u nekom uređenom sistemu i poretku jer razvoj društvenih procesa i odnosa u ovoj situaciji neoliberalne demokracije zapravo je stvorio jedan opći nered u prostoru, opći nered u kulturi, u načinu ponašanja i tako dalje. No, sve što je uslijedilo mogu zahvaliti trenutku u kojem smo se gospodin Siniša Cmrk i ja sreli prošlog proljeća.
:: Bio je to fatalan susret?
Ma nije to moglo samo tako proći, kad se dvije slične energije sretnu onda je to eksplozija! Nakon što je Siniša prolistao moju knjigu koja je vrlo simpatična i podatkovno zanimljiva – premda možda svojim naslovom nekoga može iritirati jer u prvi moment ne kuži kakav će sadržaj dobiti – gruda snijega se zakotrljala. Moram još objasniti da sam kroz knjižicu, dopunjujući neke artefakte koji su znanstvene činjenice o penisu, inkorporirao moje viđenje trenutačne problematike u našem društvu.
:: U kojem smislu?
U našim javnim komunikacijama na svim razinama – od vrha države pa do najnižih kategorija – nestalo je finoće, nestalo je manira iz vremena Fulira i mi smo se svi počeli previše kurčiti. Moram upotrijebiti tu riječ jer ona pripada takvom stilu ponašanja, tom drugom izričaju. Kad smo Siniša i ja razmijenili svoja promišljanja, ona gruda je počela rasti pa sam ga zamolio da mi svojom vještinom komunikacije i veselim duhom pomogne da tu knjigu bolje prezentiramo, da ona dođe do potencijalne publike, da se ta poruka prenese kroz neki skeč ili neki mali stand up.
:: I rodio se Zdjela cabaret?
Da ne pričam sad cijelu priču, ne nabrajam sve kojima smo se obratili i nudili suradnju – Cmrk je u jednom trenutku presjekao, dogovorio sastanak s gospodinom Mariom Kovačem, za kojeg svi znamo tko je on u kazalištu, imali smo i konzultacije s bračnim parom Gavran i s cijelim nizom prijatelja iz Cmrkova života – kroz taj brainstorming došli smo do ideje koja je evoluirala u kratko vrijeme i na kraju je Cmrk sjeo i napisao scenarij predstave. Kad je scenarij bio gotov, dali smo ga Kovaču, koji je rekao da je to doista dobro! Pozvali smo ga da nam se pridruži i tada je počela inicijacija svih drugih aktera, tražili smo glumce, glazbenike, prostor... Na kraju smo skupili ozbiljan tim glumaca, pjevača, glazbenika...
:: Imena su zvučna, Mario Kovač, Ivana Starčević, Asim Ugljen...
Sve su to ljudi koji su se davnih dana dokazali u svom segmentu, a sada su se prepoznali u toj našoj ideji, pronašli u njoj nekakav šarm i pristali na suradnju. Da se razumijemo, u našem cabaretu dobivate ozbiljno dobro dramaturški režiranu kazališnu predstavu inkorporiranu u glazbeni, gastronomski i vinski sadržaj. Naš cabarert nisu can-can plesačice, nema vješanja po svili i plesa oko šipke – to kod nas ne postoji. Nama je želja unijeti u teatar nešto na tragu starih majstora, Gavelle, Strozzija, Miletića, onoga što ima jednu izvornu i ozbiljnu vrijednost. To je naš put.
:: A tko je gospon Blaž Kurečić?
Imamo dva lika u predstavi, gospodina Blaža Kurečića i gospođu Miljenku Nerc. Miljenka je znanstvenica na Institutu za demografiju i pronatalitetnu politiku, a Blaž radi u Institutu za istraživanje penisografije i penisometrije. U svom nadmetanju pokušavaju znanstvenim činjenicama iz sfere svog djelovanja dokazati je li u odnosu muškarca i žene važnije da je penis veći, širi ili duži ili je taj odnos ipak pitanje ljubavi, emocija i mozga koji mora sudjelovati u stvaranju tog odnosa. Dakle pitanje je i čime mi u taj odnos ulazimo – donjom ili gornjom glavom? Svatko iznosi svoje činjenice i u tom pripetavanju razvija se scenarij koji ima i određenu konotaciju u prenesenom smislu – koliko je u tim odnosima tog nepotrebnog kurčenja, a nestalo je prijeko potrebne finoće, tog famoznog fuliranja? Uvijek moram prizvati gospodina Fulira jer takav Zagreb više ne postoji, a mi ga želimo reinkarnirati. Nemojte se iznenaditi ako na pozornici ugledate Jimmyja i Barbaru, Terezu, Ibricu Jusića...
:: Zagrizli ste u tvrd orah. A što je s vinima, dosadila su vam?
Vina mi nikad ne mogu dosaditi, ali tržišna utakmica postala je vrlo velika i shvatio sam da mi je ponekad već naporno govoriti o vinima. Zašto? Zato što se u prostoru oko vina pojavio golem broj ljudi koji završavaju nekakve tečajeve ne bi li se na brzinu educirali i postali važan faktor na vinarskoj sceni. Bili su jako uporni i na kraju su u tome uspjeli jer su u javnoj komunikaciji toliko glasni da postaju veći faktori u toj komunikaciji od ljudi koji oduvijek žive taj život i proizvode vina, kužite?
Bez uvrede ikome ali to je zato jer su došljaci nametnuli domaćima svoje manire. Došljaci se obično uklope u socijalne norme sredine u koju su došli, ali u slučaju Zagreba dogodio se jedinstveni presedan tj desilo se obratno. To se nije dogodilo u nijednom drugom gradu RH pa i šire. Zagrebčanci su preuljudni i prefini za balkanski grubi mentalitet gdje ljudi voze po žutoj traci da bi pretekli one koji voze normalno i ismijavaju 'budale' koje to ne rade (osobno doživio u autu). To je s vremenom stvorilo antagonizme i prešutne podjele što nikako nije dobro za grad niti stanovnike