Pacijenti se najviše žale da ih se u zdravstvenim ustanovama ne poštuje, a nejednaka dostupnost zdravstvene zaštite također je među najčešćim pritužbama koje stižu na adresu Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata, iznijela je danas na okruglom stolu Jasna Karačić, predsjednica Udruge.
- Liste čekanja i način na koji se formiraju nije transparentan. Prema HZZO-ovim informacijama dostupan termin za neki pregled je npr, 15. ožujka, a kada pacijent dođe u bolnicu kažu mu da nema termina prije 15. lipnja i da se u sat vremena lista napunila. To je nemoguće, onda bi imali popunjenost za pet godina unaprijed. Naš prijedlog je da se napravi internetska stranica na kojoj će biti jasno vidljivi svi slobodni termini za određene preglede u određenom gradu i u krugu od 50 kilometara udaljenosti - kaže Karačić, koja smatra da uvođenje prioritetnih lista čekanja neće popraviti situaciju s listama čekanja. Po pitanju fonda za inovativne lijekove, Karačić kaže da su građani izgubili povjerenje u sustav pa je jedini način za prikupljanje sredstava potrebnih za liječenje teške i rijetke bolesti javni popis oboljelih koji trebaju pomoć.
- Tu neće biti problema sa zaštitom osobnih podataka jer su to osobe koje su već zatražile pomoć javno. Na toj web stranici trebalo bi biti navedeno i o kojoj je bolesti riječ te koliko košta lije ili operacija. Ako baš netko ne želi navesti ime, mogla bi se navesti šifra i dob - navodi Karačić. Nadalje, pacijent ima pravo znati tko ga liječi no vrlo često to ne znaju jer se doktori ne predstavljaju, Svi bi trebali imati identifikacijske kartice s imenom, prezimenom i titulom, potvrdila je i Ivana Kopjar iz Hrvatske liječničke komore.
- Liječnike stalno upozoravamo da su dužni nositi identifikacijske kartice. Propisuju se na razini svake ustanove - rekla je.
Pogledajte i galeriju: Događa li vam se ovo s bradavicama? Doznajte što to znači za vaše zdravlje
Najmanje me brine identifikacijska kartica; u bolnici dobiješ povijest bolesti koji potpisuje i žigom ovjerava liječnik koji te pregledao, liječio, operirao, prematao...Ali da nezainteresirano prijeđu preko tvoje izjave da npr. imaš upornu bol tu i tu, u takvim i takvim okolnostima ili da se ne možeš naspavati godinama, vječno umoran, zaspiš u busu, tramvaju, pa se nekon 20 godina utvrdi da imaš tešku apneu, ukratko - ti govoriš o simptomima a oni briju svoj film i posve ignoriraju tvoja pitanja i molbu za pomoć....Što s tim? Ili kada ti za starog roditelja kažu; ma nema smisla da taj prijelom saniramo tako, to je stara osoba pa nema smisla. Kao što, ako imaš iznad 55 nema liječenja multiple?! A da se riješimo svih iznad 50?