S obzirom na to da godišnji podrazumijeva odmor i opuštanje, ne čudi da se upravo u to vrijeme događaju i brojne nezgode. Ipak, iako smanjena opreznost može dovesti do neke neugodne situacije, o sljedećoj reakciji može ovisiti mnogo toga, uključujući i nečiji život, posebno ako se pod "nezgodom" misli na otrovne ugrize napasnika koji obilježavaju ovo doba godine.
Najmanje je opasna zasigurno meduza, no i nakon susreta s njezinim žarnjacima postoji opasnost od alergijske reakcije ili pak da se zbog lošeg tretiranja ozlijeđenog mjesta bol i upala produže i po nekoliko tjedana. Dakle, ono što se preporučuje je meduzu pažljivo otresti sa sebe, izaći iz mora i što manje se kretati. Crvenilo i oteklinu treba isprati slanom vodom, nikako slatkom, kako bi se lovke isprale, te mjesto rashladiti oblogom, odnosno fiziološkom otopinom.
Od narodnih se recepata u ovom slučaju spominju korištenje octa, limunova soka, pa čak i urina, no najsigurnije je opeklinu mazati kortikosteroidnim mastima ili eteričnim uljima lavande ili čajevca. U slučaju da se stanje osobe pogorša, naravno da je sljedeća postaja posjet liječniku.
Što se pak tiče prirodnih varijanti tretiranja opeklina meduze, najčešće se spominju ulje crnog kima koje djeluje protuupalno te njeguje i umiruje kožu i Bachova krema koja se koristi kod alergija, ekcema, rana i opekotina.
Iz morskih dubina vreba i poprilično neugodan iako također bezopasan morski jež. Iako ih većina nije otrovna, njihove iglice mogu prouzročiti neugodnu bol. Nakon nemilog incidenta ranu je nabolje dezinficirati alkoholom ili uljem lavande te, ako su iglice zašle preduboko ili ih ima previše, vađenje prepustiti liječniku. Nalaze li se iglice plitko pod kožom, treba samo lagano pritisnuti okolnu kožu te, kada izviri vrh bodlje, izvući ostatak dezinficiranom pincetom.
No, pješčani plićaci skrivaju i jednu od najotrovnijih riba u Jadranu – morskog pauka. Osim lokalnih simptoma trovanja nakon uboda morskog pauka mogu se javiti čak i nesvjestica i trajna invalidnost, zbog čega se preporučuje što prije posjetiti liječnika, posebno ako se primijeti da je mjesto uboda pobijelilo, zatim pocrvenilo, a rana počela krvariti. Niste li u mogućnosti hitno doći do liječnika, prva pomoć u ovom slučaju preporučuje – ukloniti bodlju te ubodeni dio tijela uroniti u toplu vodu od oko 50 stupnjeva i držati tako najmanje 30 minuta.
Izvan mora, ali u posljednje vrijeme sve bliže naseljenim mjestima pojavljuju se i mnogima toliko odbojne zmije. Kod nas ih ima nekolicina, no najotrovniji su primjerci poskok i riđovka. Susretnete li koju, najsigurnije ih je jednostavno zaobići ili pustiti da prođu, no treba uvijek imati na umu da se zmije vole penjati po drveću i stijenama. Također je opasno dirati mrtve zmije jer i do nekoliko sati nakon smrti postoji mogućnost refleksnog ugriza.
Ugrize li vas ipak, to ne znači da je otrov ubrizgan u tijelo, no ako se to ipak dogodilo, javit će se oštra bol i otok koji može biti popraćen jakim potkožnim krvarenjem.
Kod većine ugriženih javljaju se simptomi poput vrtoglavice, mučnine i povraćanja te osjećaja opće slabosti.
Ranu treba čim prije obilno isprati vodom te namazati antibiotskom mašću i zamotati zavojem. Sumnja li se da je bila riječ o otrovnici, osoba mora strogo mirovati, a dio tijela na kojem je ugriz potrebno je imobilizirati, oko 5 do 10 cm iznad mjesta ugriza ekstremitet treba podvezati, no ne presnažnim stiskom. Osobu je potrebno čim prije prevesti do bolnice.
Po život opasan može biti i ugriz crne udovice, koja sama po sebi nije agresivan pauk, no instinktivno će se, ako se osjeti ugroženom, braniti ugrizom i ispuštanjem otrova. Sam ugriz je gotovo bezbolan, no u sat vremena javljaju se grčevi mišića oko mjesta ugriza koji se zatim šire na veće mišićne skupine.
Otrov djeluje na periferni živčani sustav pa su posljedice znojenje, pojačano lučenje sline, povraćanje te nepravilan rad srca, a može doći i do psihičkih reakcija kao što su histerija, halucinacije, delirij i psihoza. Od krucijalne je važnosti čim prije se javiti liječniku te primiti antiserum.
