Kad ste se zadnji put igrali? Ludirali? Zaboravili na svijet i brige oko sebe i prepustili se trenutku? Većina nas na ova pitanja odgovorit će: “Ne sjećam se.” A upravo su takvi trenuci, spontani i bezbrižni, ključni za opušten odnos s djecom. O tome, ali i mnogim drugim izazovima suvremenog roditeljstva u svojoj novoj knjizi “Igra na danski način” (u Hrvatskoj ju je izdao Egmont) piše danska književnica i psihologinja Iben Dissing Sandahl.
Ova knjiga svojevrsni je nastavak vaše uspješnice “Danski odgoj djece”. Što ste propustili reći u prvoj knjizi, odnosno, kako je došlo do druge?
Prva je knjiga izazvala brojne reakcije čitatelja, odnosno roditelja diljem svijeta. Mnogi od njih imali su brojna pitanja na koja su tražili konkretne odgovore i zato sam odlučila napisati drugu knjigu, kao svojevrsnu pomoć svima nama koji plivamo u tom vrlo zahtjevnom svijetu roditeljstva. U drugoj knjizi fokusirana sam na odgoj i učenje kroz igru u čemu smo mi Danci jako dobri. No, ne mislim tu na igru u kontroliranim uvjetima, pod nadzorom trenera ili “teta čuvalica”, već na pravu, zdravu dječju igru koja je kreativna, nesputana, slobodna...
Sami ste spomenuli brojne izazove s kojima se roditelji susreću. Danas je, s obzirom na užurban način života i brojne aktivnosti, posao, zahtjevno biti roditelj?
Upravo tako. Biti roditelj, dobar roditelj, vrlo je teško. Prije svega jer zahtijeva rad na sebi. Htjeli mi to priznati ili ne, sve kreće od nas. Roditelji su ti koji djetetu trebaju usaditi svoje vrijednosti, naučiti ga kako da se nosi sa svakodnevnim izazovima, kako da stvara veze s drugim ljudima. Mi smo ti koji ih usmjeravamo i stoga je i te kako bitno da sami imamo odgovore na sva ta pitanja. Kada to znamo, puno lakše ćemo znati djetetu postaviti granice naučiti ga prihvatljivom ponašanju i zdravim odnosima.
Dakle, sve kreće iz doma?
Dom treba biti utočište, mjesto na kojem se i mi i djeca osjećamo sigurno i voljeno. Dom je polazišna točka za sve kasnije odnose u životu. Razmislite malo kako se ponašate? Dođete li kući, umorni od posla, skuhate neko jelo i strovalite se na kauč pred TV? Ili to svoje slobodno vrijeme provodite kvalitetno s djetetom? Pustite posuđe, rublje, usisavanje... preživjet ćete nekoliko dana u domu koji nije savršeno čist. Nemojte žrtvovati vrijeme s djetetom, nećete imati priliku nadoknaditi ga.
Osim što ste posvećeni književnom radu, vrlo ste aktivni u radu s djecom. Naime, imate svoju psihološku ordinaciju u kojoj se svakodnevno bavite djecom i obiteljima? S kojim problemima vam danas ljudi najčešće dolaze?
Sve više roditelja i djece dolazi s problemom koji se nametnuo kao broj 1, a to je ovisnost o igricama i ekranima kao takvim. Ta djeca su istinu ovisna (zbog lučenja dopamina za vrijeme igranja) i gube interes za stvarnim svijetom, druženje, školu... Usisava ih virtualni vrtlog i jako je bitno postaviti im jasna pravila i granice...
Kako to učiniti?
Najprije kažem svim roditeljima, a i djeci, koji su suočeni s tim problemom da se naoružaju strpljenjem. Naime, takva djeca imaju apstinencijske krize ako im se, primjerice, zabrani igranje ili gledanje TV-a ili mobitela. Stoga ih treba postupno “skidati” s ekrana, širiti im mrežu interesa, puno razgovarati s njima, što više vremena provoditi u prirodi. Tu se očekuje velik angažman roditelja jer će djetetu koje je u toj fazi sve aktivnosti osim igranja biti dosadne i nezanimljive.
Međutim, djeca se danas ne igraju vani kao nekad? Mnogi roditelji kažu da je razlog tome strah...
Činjenica je da živimo u drugom vremenu i da je nama ovakvo odrastanje novo, tako da mi učimo zajedno s našom djecom. Kada smo mi bili djeca, nije bilo interneta, svih tih gadgeta, igrica, mi smo bili prisiljeni biti kreativni kada smo se željeli igrati, a njima je danas sve servirano. Isto tako, sve češće svjedočimo brojnim strahotama koje se događaju i logično je da se bojimo za sigurnost svoje djece. No, nije rješenje držati ih pod staklenih zvonom. Oni jednostavno, zajedno sa svojim vršnjacima, moraju iskusiti svijet koji nas okružuje, stvarni svijet, ne onaj virtualni.
Za vas Dance godinama se govori kako ste najsretniji ljudi na svijetu. Koji je recept?
Nema tu recepta koji je moguće prepisati. Mislim da smo mi kao narod jako privrženi obitelji, svojim vrijednostima koje njegujemo, ali smo isto tako spremni iskušati nove stvari, jer kako ćemo drukčije reći da nam se nešto sviđa ili ne? Tu je i ta famozna ravnoteža, odnosno težnja da nam je sve u životu – taman, ni premalo ni previše...
Novac nema ništa s tim?
Novac je tu da sve to olakša, ali ne, nema veze sa srećom. Naravno, ako moraš razmišljati o tome kako prehraniti sebe i svoju obitelj, čini ti se da je novac odgovor na sva pitanja, ali kada govorimo o sreći, recimo, situiranih ljudi, ona se temelji prije svega na dobrim i kvalitetnim međuljudskim odnosima, povjerenju i sigurnosti. Iz takvih odnosa proizlazi i naše samopouzdanje i sigurnost.
Mnogi roditelji svojoj djeci zamjeraju određena ponašanja, a nisu svjesni da upravo oni rade istu stvar.
Točno to! Ljutimo se na djecu ako se deru na nas, a mi, kad nas izbace iz takta, činimo isto. Stoga je jako bitno da budemo primjer. Kad vas sljedeći put dijete tako “izludi”, nemojte planuti. U sebi brojite do deset, udahnite duboko pet puta i smirenim glasom objasnite mu u čemu je problem. Taj način u početku zahtijeva malo samodiscipline, ali njime u konačnici djetetu dajete alat za rješavanje svih budućih konfliktnih situacija.
U Zagrebu ste već treći put, kako vam se sviđa, kakve probleme imaju, po vašem iskustvu, hrvatski roditelji?
Zagreb je jako lijep grad i uvijek mi se čini da tih nekoliko dana koje provedem u njemu nije dovoljno da vidim sve što vrijedi vidjeti. Srećom, blizu je, let iz Danske traje samo dva sata... Što se problema tiče, vrlo su slični onima u Danskoj. Djeca koja najviše vremena provode pred ekranima i roditelji koji su preiscrpljeni nakon radnog dana i ne uspijevaju se kvalitetno posvetiti djeci. No, srećom, sada kada znamo kako, te je probleme moguće ukloniti. To zahtijeva, prije svega, rad na sebi. Naime, roditelji su bit odgoja i nijedna institucija, vrtići ni škola, ne mogu tu ulogu preuzeti na sebe. Stoga prioritet treba biti kvalitetno vrijeme za djecu. Ono ne treba biti dugo, ali treba biti kvalitetno. Zato, poručujem svima, igrajte se, svima nama igra olakšava život, a tako je jednostavna.
VIDEO Neobična i zanimljiva hrvatska prezimena:
