"Pitate me zašto pijem šampanjac za doručak? Zar ne čine to svi ljudi?!", postavio je nekoć davno ovo nonšalantno pitanje Noël Coward, britanski pisac, kompozitor, redatelj, glumac i pjevač. I doista, u kojoj je prigodi čaša šampanjca previše? S ovom dilemom otišli smo Lucianu Visintinu, genijalnom istarskom vinaru čija vina obožavamo. No prije toga da razjasnimo jednu drugu dilemu, onu oko naziva šampanjac i pjenušac. Iako mnogi misle da je to isto, važno je pojasniti da je šampanjac samo jedan, i to onaj koji je nastao u francuskoj pokrajini Champagne. Svi ostali, ovisno iz kojih krajeva svijeta i vinorodnih regija dolaze, nose drugačiji naziv. Sva pjenušava vina koja su proizvedena klasičnom metodom ili nekom drugom metodom izvan francuske pokrajine Champagne nazivamo pjenušcima. Vinarija Veralda tako u svom asortimanu ima četiri pjenušca od autohtonih istarskih sorti terana i refoška za koje Luciano kaže da su Istri isto ono što su Champagni chardonnay, pinot noir, pinot meunier – organoleptički na nosu su izuzetno bogate voćnosti tamnog bobičastog i šumskog voća, u ustima divne svježine zbog pogodne ph vrijednosti odnosno sadržaja kiselina što je ključno. Što se Luciana tiče, jedini izazov u namjeri dobivanja pjenušaca od ovih sorti bila je intenzivna obojanost grožđa koje je trebalo pažljivo odvojiti od peteljke, odnosno lagano prešati i odmah odvojiti o pokožice grožđa koja ima visok sadržaja antocijana, pigmenta koji daju intenzivnu obojanost. Ako ovih blagdana odlučite u čaše točiti Veraldin Blanc de Noir, prvi bijeli pjenušac na svijetu od sorte refošk, vidjet ćete kako su u Veraldi taj izazov uspješno savladali.
Da zaključimo 2022. godinu – je li bila uspješna u vinogradu i kakvu godinu najavljuje u podrumu?
Izuzetna godina jer je sve grožđe ujednačeno sazrelo i vino je voluminozno i puno u ustima.
Navikli smo na ugodne novosti iz Veralde, među prvima smo probali prvi pet-nat u Hrvatskoj, krajem prošle godine nazdravili smo pjenušcem od malvazije, ove godine Veralda je predstavila prvi pjenušac od refoška... Što nas još očekuje?
Napravili smo prvi bijeli pjenušac od refoška ili terana u svijetu. Autohtone istarske sorte refošk i teran imaju iste karakteristike kao chardonay i pinot u regiji Champagne – visoka kiselost i niski PH, izuzetnog voćnog mirisa. Zbog ovih parametra bilo nam je jako bitno dobiti bijeli ili rose pjenušac kako bismo mogli vidjeti lančiće mjehurića. Što su sitniji i trajniji na oko, a u ustima nježni i baršunastiji, to su cjenjeniji.
Sa svojim etiketama pozicionirali ste se vrlo visoko među hrvatskim proizvođačima pjenušaca. Ne treba biti osobito pronicljiv da bi se zaključilo kako želite biti oni koji diktiraju trendove, a ne oni koji ih slijede...
Da, osim znanja i iskustva bitni su mi i osjećaji i često se time vodim. Želim to prenijeti na one koji vole vina. Isto tako vrlo mi je važno da razvijamo autohtone sorte na način da od njih stvorimo široku paletu različitih stilova vina. Na primjer, tri su ključne sorte u našim vinogradima (malvazija, teran i refošk), a u našem portfoliju je 12 različitih etiketa, različitih vina dobivenih od ove tri sorte. To je svakako dokaz da smo posvećeni i fokusirani na razvoj domaćih sorti od kojih želimo dobiti svjetska vina.
Blanc de noir izazvao je pažnju ove godine kao prvi pjenušac od refoška na svijetu. Veći dio još uvijek odležava na kvascima. Sviđa li vam se smjer u kojem se razvija?
Smjer je dobar jer što duže pjenušac odležava na kvascima u boci, to je u ustima plemenitiji, bogatiji. Klasična metoda je starija i još uvijek najzastupljenija za proizvodnju cijenjenih pjenušavih vina. Bazno se vino refermentira u boci, nakon fermentacije u boci se stvori talog kvasaca i boce se puste na odležavanje. Pjenušac mora dugo (ne manje od dvije godine) ležati na kvascima, tako se dobivaju mjehurići (perlage) koju su jako sitni i dugo traju.
Koje još kvalitete mora imati vrhunski pjenušac, savjet za one koji nemaju previše iskustva što trebaju tražiti u pjenušcu? Je li cijena uvijek dobar orijentir?
Pjenušci se u pravilu ne mirišu, no ipak volimo osjetiti mirise. Na oko u prikladnoj čaši za pjenušava vina želimo vidjeti perzistentan i elegantan lančić što sitnijih mjehurića, i po tome ocjenjujemo živost, energiju pjenušca. Na nosu tražimo ne pretjerano intenzivne voćne i svježe mirise ili mirise korice kruha, kvasca. U ustima se ocjenjuje svježina okusa, voćnost, ali i konzistencija mjehurića koja mora pobuditi osjećaj ugode. Ono što je najvažnije je to da ne moramo znati mnogo o vinima ili pjenušcima. Najvažniji su osjećaji koje vina bude u nama prilikom kušanja. Ukoliko osjetimo ugodu i nakon toga želimo popiti još koji gutljaj, želimo ponoviti taj isti doživljaj, odnosno iskustvo, onda smo na dobrom putu da kažemo da smo pronašli pjenušac koji nam odgovara i u koji smo se zaljubili. Onda kada želimo ponovo odabrati tu istu etiketu ili je želimo podijeliti s našim bližnjima, onda to je zasigurno dobar znak i za one koji nemaju previše iskustva što trebaju tražiti u pjenušcima.
S kojim ćete vi pjenušcem nazdraviti novoj godini?
Četiri su pjenušca u našem asortimanu, svi su dobiveni klasičnom metodom, suhi, vintage pjenušci, idealni za nazdraviti početku nove godine pa je teško reći na koji će pasti odabir unutar naše obitelji. Svatko od nas ima svoju preferencu, no mislim da ćemo se ove godine oprostiti od stare i nazdraviti početku nove godine sa Blanc de Noirem. Pjenušac dobiven od crne sorte – a u čaši bijeli – koji smo nestrpljivo čekali i lansirali ove godine.
Trend pjenušaca je u stalnom rastu, što predviđate da će se dogoditi na hrvatskom tržištu? S mirnim vinima uvijek se nešto radi, mogu li vinari biti jednako kreativni i inovativni kad je pjenušac u pitanju?
U ukupnoj svjetskoj proizvodnji vina, pjenušava vina zauzimaju oko 10 posto udjela, od čega se više od 80 posto proizvodi u Europi. Istovremeno, prodaja pjenušavih vina je prema podacima iz 2019. najbrže rastući segment svjetske trgovine vina, s kontinuiranim globalnim rastom u posljednjih 15 godina. U Hrvatskoj taj je trend također u znaku rasta, sve se više uživa u pjenušavim vinima, no i potrošači sve više to tome znaju. Svi oni vinari koji imaju puno strasti i ljubavi za posao koji rade, i pri tome dobro rade svoj posao, sigurno je da mogu biti i kreativni i inovativni. To je dio njihovog puta, životnog opredjeljenja. Nema ljepše nego kada vinar može izraziti svoju kreativnost u stvaranju nečeg što će se prepoznati kao dobro i po čemu će se pamtiti dugi niz godina.
