Prašinu koja se digla oko njezina poziranja za Vanity Fair Kate Winslet komentirala je jednostavno objasnivši da je u svemu tome iznimno uživala. Čak nije došla na snimanje spremna da se obnaži, već je to bila odluka donesena na licu mjesta:
- Nisam otišla na snimanje sa znanjem kakav će to biti koncept... ali kad vas pozovu da budete na naslovnici Vanity Faira i da vas snimi Steven Meisel (koji je snimao fotografije za Madonninu monografiju 'Sex'), to je sjajan doživljaj. Predstavlja izvrsnu priliku da imate samo sjećanje na taj događaj u svojem životu - kaže Kate.
- U jednom trenutku sam pomislila: 'Ne mogu povjerovati da ću se ovdje skroz skinuti,' ali sam sljedećeg trenutka odlučila: 'Da, kvragu! Imam 34 godine, rodila sam dvoje djece, a Steven Meisel me slika golu. To mi se nikad više neće dogoditi!' Pomislila sam na sebe 30 godina kasnije i poželjela da tad mogu reći: 'Da, učinila sam to.' To je bila jedna od onih ludih, prekrasnih stvari i zbilja mi je drago što ću se toga moći sjećati. Imam fotografije s tog snimanja, koje mi je Stephen na kraju dana izvukao iz kamere i uveličao ih.
Winslet je također ponosna na to što i u četvrtom desetljeću života izgleda dovoljno dobro da je za fotografije bio potreban samo dobar kut snimanja i osvjetljenje, a nikakav naknadni rad s Photoshopom da bi ona izgledala tako sjajno:
- Mogu vam reći da su samo jednu stvar naknadno retuširali – a to je bio ten moje kože.
No, pored golotinje u Vanity Fairu, i golotinja Kate Winslet na filmu podigla je dosta prašine, i čak se govorka da bi je mogla stajati Oscara. Mnogi su joj zamjerili da u filmu "Čitač" redatelja Stephena Daldryja, u kojem glumi bivšu nacisticu koja stupi u vezu s dvostruko mlađim dječakom koji je uči čitati, ona pokazuje previše svojega atraktivnog tijela i tako iskazuje nepoštovanje prema žrtvama nacizma. Poznati njujorški filmski kritičar Charlie Finch napisao je: "Ono što je u 'Čitaču' posebno odbojno je korištenje zamamnog tijela Kate Winslet da bi se kreirala simpatija prema odurnom liku, čiji trijumf nad nepismenošću nekako ublažava neizrecive zločine koji se ni u jednom trenutku ne vide na ekranu. Daldry izbjegava pokazati užase njezinih zločina; umjesto toga imamo holokaust-chic u kojem se radi o seksu, a ne masovnim ubojstvima."
Na te primjedbe Kate je reagirala jednostavnim objašnjenjem:
- Na početku ima puno golotinje. Ali to je 100 posto u funkciji priče. Njezino objašnjenje drži vodu; rekli bismo da je protest zbog njezina tijela čisti seksizam. Kad je Spielberg snimao "Schindlerovu listu", ni Finchu ni nikome drugome, koliko se sjećamo, nije smetalo što užasnoga nacističkog ubojicu Amona Goetha igra vrlo zgodni Ralph Fiennes; štoviše, Spielberg je izjavio da je Fiennesa odabrao za ulogu baš zbog njegove "zle seksualnosti". Istina, Goeth se za razliku od Kate nije skidao do gola, ali pokretač radnje "Čitača" je činjenica da se ona ševila s klincem – neće valjda to raditi odjevena? (A odraslog "čitača" Michaela, duboko traumatiziranog tom mladenačkom vezom, koji se šokira kad svoju ljubav iz djetinjstva prepozna na optuženičkoj klupi na procesu čuvaricama konclogora, glumi baš Ralph Fiennes.)
Ako se nacisti prikazuju kao isključivo ružni i poremećeni, to je pravo unižavanje holokausta i pravljenje površnog "Mirka i Slavka" od jedne itekako ozbiljne stvari. Tek ako se nacisti prikažu onakvima kakvi su bili – kao obični ljudi, i ovakvi i onakvi, koji mogu biti i fizički lijepi – tek tad se u potpunosti može shvatiti užas programa masovnog istrebljenja.
