Hrvati baš nisu pretjerano sportski tipovi i održavanje dobre forme vježbanjem nije im najvažnije. Dobar je dio nacije poprilično okrugao i na nepopularnoj smo ljestvici među 20 najdebljih naroda na svijetu.
Masno, slasno i gazirano
Hrvati se liječe tek kad zaboli, mršave (ili to pokušavaju učiniti) nekoliko tjedana prije odlaska na ljetovanje, a jedu kad ogladne, i u pravilu – prekomjerno. Anketa koju je proveo portal centar-zdravlja.net pokazala je porazne zdravstvene i prehrambene navike Hrvata koji su – bar kad je zdravlje posrijedi – kampanjci.
Prema istraživanju centra-zdravlja.net, 40% ispitanika hrani se pravilno, i to tako da jede tri obroka u danu. Svi ostali zarobljenici su dnevnih obveza i ne obraćaju pozornost redovitoj prehrani zbog stresna tempa života, a voće, kao izvor vitamina i minerala, 43% ispitanika konzumira tek povremeno. Upravo stoga nije čudno kako će većina Hrvata pribjeći jedenju neke brze hrane na poslu (pizza, ćevapi, roštilj...) ili grickanju namirnica prepunih škroba (bureci, peciva, slanci). Sve se to zalijeva obilnim količinama gaziranih pića i s nekoliko kava u danu kojima smo skloni. Uza sve to cigareta je, pokazalo je istraživanje na 1040 osoba različitih dobi, među vjernim prijateljima naših građana. Čak 26% anketiranih priznalo je kako im je život bez čika nezamisliv, a povremeno puši čak 11%. Od nikotinskih štapića zazire 63% ispitanika i time umanjuju rizik od brojnih bolesti.
Bitno je da mirišemo
No odnos prema zdravlju i terapijama nije nam baš primjeren. Naime, istraživanje je pokazalo da 56% ispitanika konzumira lijekove samo kada ih nešto konkretno zaboli – po potrebi – a samo ih 28% ne konzumira lijekove uopće. No zato nam je vrlo važno koliko se peremo. Pranje ruku, pokazalo se, vrlo nam je važno baš kao i tuširanje. Svaki drugi Hrvat (53%) tušira se jednom u danu.
Rješavanje stresa meditacijama i opuštanjem vrlo je rijetko, samo 4% anketiranih tehnike opuštanja doživljava kao zdravu naviku koju primjenjuju svakodnevno, a 7% više puta u tjednu.
Da se nadodam, i to \'zdravo\' ne dolazi u tanjur sa certifikatom, niti se garantira da je hrana pripremljena na zdrav način. Ja sam recimo student, i jedem kada mogu i za koliko para mogu, što obično nije puno. Što me ostavlja na studentskim menzama i pekarnicama, a ni jedno ni drugo sigurno ne bi dobilo nagrade za zdravu i mineralima bogatu hranu. A sad, ima kolega koji jedu gdje im se sprdne i onda kake kako nije teško jesti redovno i zdravo... jer tata ima para. Eto, moj nema. Rezime: zdrava hrana je skupa i u Hrvatskoj poprilično nedostupna, ako nije iz domaće radinosti.