Kažu da je dobro jednom godišnje otići na pregled očiju, bez obzira na dioptriju. I toga se uglavnom pridržavaju ljudi koji odlično vide. Mi koji nosimo leće ili naočale uglavnom si ne želimo priznati da se možda dioptrija promijenila, da je možda vrijeme za nove naočale i da možda nismo mladi kao nekada pa jednostavno ne vidimo dobro i točka.
Ako ste rođeni u 80. ili 90. i naočale nosite od osnovne škole, najvjerojatnije još imate traume od prvog posjeta oftalmologu ili optometristu. Čekanje u zagušljivim hodnicima s još stotinjak ljudi, oči nakapane tako da ne možete ni pomisliti pogledati u izvor svjetlosti i ne možete se pomaknuti s mjesta nekoliko sati. Zato je teško objasniti nekome tko nema tih problema zašto vam se ne ide na pregled i zašto su naočale ili leće koje nosite već nekoliko godina (čitaj deset godina) skroz u redu.
Kažu da mudrost dolazi s godinama. Ne znam je li meni samo mudrost došla ili još veća dioptrija, ali odlučio sam se nakon pet godina napokon otići na pregled za naočale, nakon što već duži niz godina nosim samo leće. Kažu da je inače dobro odmoriti oči nakon nošenja leća, pa su naočale najlogičniji izbor ako želim nešto vidjeti. Stalni rad za računalom sigurno nije pomogao, kao ni 38 godina na leđima, ali ono što me najviše zasmetalo jest što sam počeo izbjegavati noćne vožnje zbog nesigurnosti.
I tako sam sam sebi priznao da je vrijeme za pregled i nove naočale, ali sam odlučio da idem to obaviti kako treba u novootvoreni Zeiss Vision Center u Zagrebu. Naručio sam se preko njihove stranice za besplatan pregled, dobio besplatan parking u garaži Cvjetni preko puta i shvatio da nemam pojma što želim od naočala. Zadnje okvire koje sam imao u srednjoj školi nisam podnosio jer mi nisu nikako pristajali na glavi, Žuljale su me nakon dugotrajnog nošenja i općenito nisam znao izabrati okvir jer sam gledao što drugi nose, a ne što meni treba. Zato sam se odlučio napraviti analizu vida koja uključuje sve - od zdravlja oka i analize vida do odabira okvira uz pomoć stručnjaka. A što se tiče naočalnih leća, ako je Zeiss bio dobar za astronaute na mjesecu i Stanleyja Kubricka, bit će dobar i za mene.
Pregled počinje razgovorom, malim kvizom, u kojem optometristi pokušavaju shvatiti naše životne navike i potrebe. U mom slučaju to je bila Tea, koja me s vrata “skenirala” i u glavi počela birati okvire za moj profil lica. No, prvo je trebalo proći taj kratki uvodni dio u kojem smo prošli navike nošenja leća i naočala, rad za računalom, boravak u automobilu, hobije i slične stvari, a sve kako bi mi mogli preporučiti što bolje naočale koje će odgovarati mojim potrebama. Kada sam se naručivao nije mi bilo jasno zašto pregled u jednoj optici traje sat vremena, ali postalo mi je puno jasnije nakon toga. Taj individualni pristup gdje punih sat vremena imate potpunu pozornost stručnjaka koje zanima jedna stvar, vaš vid, u potpunom je kontrastu sa svime što sam do sada doživio i u kojem ideš na pregled očiju kao na traci.
Razgovor je trajao desetak minuta, nakon čega me preuzeo Igor i otišli smo napraviti analizu vida na Zeiss uređajima. Iako je to ordinacija za pregled vida, moj dojam je bio da se nalazimo u high tech dućanu, jer je sve povezano tabletima i TV-ekranima po zidovima. Nema ispisivanja papira i nošenja od odjela do odjela, sve je umreženo i svaki korak smo prošli još jednom na velikom ekranu, na kojem sam saznao da imam zdravo oko s blagim astigmatizmom i nešto većom dioptrijom nego na prijašnjem pregledu. Možda je to razlog što na autocesti vozim sve sporije i sporije dok tražim izlaze i znakove udaljenosti…
Ono što u trenutku pregleda nisam znao jest da je Igor vidio sve odgovore s mojeg kviza na svojem tabletu i već po tim odgovorima mogao vidjeti na što treba obratiti pozornost. Tako je vidio blago oštećenje na oku od dugotrajnog nošenja leća, crvenilo u očima zbog osam sati provedenih za računalom taj dan, ali je vidio i da sam spomenuo da u obitelji imam slučajeve očnog tlaka, pa smo odmah i to obavili jer se radi o nasljednoj bolesti oka. Srećom, sa zdravljem oka je sve bilo u redu, samo što sam - ćorav.
Sami pregled je bezbolan i jednostavan, prvo na Zeissovom stroju gledate u crveni balončić tijekom kojeg stroj analizira vid i stanje oka. Nakon toga slijedi klasično čitanje slova, samo što na zidu nema tablice sa slovima koju možete naučiti napamet prije pregleda već je sve na LED ekranima. A kad smo kod čitanja, umjesto onih smiješnih naočala koje izgledaju kao da su iz Blade Runnera, za početak se koristi mjerni uređaj Zeiss Visuphor 500, a nakon toga ide potvrda dioptrije i fino ugođavanje pomoću klasičnih naočala. Nakon toga slijedi mjerenje očnog tlaka i pregled je gotov.
Prvi put sam bio na pregledu ovakvim strojevima i, kao i većina drugih, imam osjećaj da je Igor bio cijelo vrijeme korak ispred mene. Nakon što pročitam jednom kombinacijom leća sva slova, on promijeni i pita “Ovo je malo bolje, je li tako?”. I baš svaki put je bio u pravu, što su ti strojevi pokazali, ne razumijem, ali na kraju smo završili kombinacijom uz pomoću koje sam s križanja Gundulićeve i Varšavske vidio normalno sva slova na izlozima na Cvjetnom trgu. Zeiss Vision Center se inače nalazi u prostorima bivše pošte u Gundulićevoj, što je super jer se nakon pregleda samo preselite negdje u centar na kavu.
No, imali smo mi još do kave. Nakon što je Igor mrvicu smanjio dioptriju, jer sam i s manjom dioptrijom leća vidio sve više nego dobro, bilo je vrijeme za najteži dio, onaj u kojem sam morao donijeti odluku o odabiru okvira. Tu me opet preuzela Tea, dok je Igor počeo raditi nalog za izradu leća. S obzirom da ni sam nisam znao što želim, jedino sam znao što izričito ne želim, prepustio sam Tei da mi napravi selekciju od nekoliko modela kako bi isprobao i vidio u kojem smjeru idemo. Prve su mi bile mrvicu, u nedostatku boljeg izraza, prestaračke, barem se ja nisam nikako vidio u njima. Ovako na polici su super izgledale, ali na licu mi to jednostavno nije bilo to. Nakon toga mi je preporučila sličan model, no mrvicu manje i tamniji okvir, što mi je odmah izgledalo puno bolje. U svojim srednjoškolskim godinama ne bih nikada tako nešto odabrao, ali 20 godina kasnije mi izgledaju baš dobro. U trećima sam izgledao kao Harry Potter za siromašne pa smo se vratili na drugi model i potražili imali li išta slično, čisto da isprobam. Od svih modela, na kraju sam odabrao te druge. Da mi je netko rekao da si odaberem naočale koje god hoću, nema šanse da bi ih našao, ali zato je tu bila Tea. Objasnila mi je da mi je odmah na ulasku kroz vrata pogledala korijen nosa, razmak očiju, udaljenost ušiju, obrve, no ja mislim da je ipak primijetila kako si Johnny Depp i ja sličimo pa mi je izabrala nešto slično što Johnny nosi.
U svakom slučaju, naočale su odabrane. Dok čekam da leće budu gotove i da dođem na konačno uštimavanje, ne mogu se oteti dojmu da sam bio nerazuman po pitanju nošenja naočala. Da, leće jesu nekad jednostavniji odabir, ali koliko sam se puta mučio navečer, pitao se zašto me boli glava i vraćao ranije doma samo da izbjegnem vožnju navečer. No, još nekoliko dana pa će i to biti riješeno.
Ako ste došli do kraja članka, znači da ste se prepoznali u nekim simptomima koji su i mene smetali ili niste dugo bili na pregledu očiju, a znate da biste trebali. Ili možda jednostavno želite nove okvire. U svakom slučaju, naručite se za pregled u Zeiess Vision Center i pružite si vrhunsku brigu o vidu, a nakon toga će vam sve biti jasnije.
Sadržaj omogućio Zeiss Vision Center
