Profesor Eran Segal sa svojim timom proveo je istraživanje u kojem je sudjelovalo 800 ljudi kojima su mjerili povećanje razine šećera u tijelu nakon određenih jela. Pratili su i njihovu fizičku aktivnost, navike spavanja i učestalost odlaska na WC. Otkrili su da ljudsko tijelo reagira posve drukčije na istu hranu. Ono što prouzročuje nagli rast glikemijskog indeksa kod jedne osobe, kod druge možda neće.
Dakle, u teoriji, jedna osoba može pojesti pržene krumpiriće i ne osjetiti negativne efekte, a drugoj će šećer u krvi porasti nakon salate. Predobro da bi bilo istinito? Jednom sudioniku razina šećera u krvi porasla je nakon što je pojeo bananu, ali ne i nakon keksića s čokoladom, dok je drugom bilo obrnuto. Jedan sudionik imao je promjene nakon sushija, ali ne i nakon sladoleda, a drugi upravo suprotno i tako unedogled.
Tajna se krije u genima, stilu života i tzv. ekosistemu bakterija koje se nalaze u njihovu organizmu i zbog čega na određen način reagiraju na hranu. Dakle, ovo govori o tome koliko bi dijete trebale biti individualizirane i prilagođene načinu na koji određena osoba probavlja hranu i reagira na nju.
Istraživači su proučili reakcije na 46.000 različitih jela. Ovako se, kažu znanstvenici, može napraviti plan prehrane za svaku osobu i smanjiti količina pretilih i bolesnih ljudi.
Pogledajte što vam preporučuje trenerica uz koju baš svatko može smršavjeti
Naše istrazivanje je pokazalo da je bolje da nepismeni novinari sjede na poslu i ne rade ništa nego da pišu neistine ili da kopiraju članke od drugih autora.