Još je ostalo nekoliko dana do početka školske godine, za koju se gotovo jednako pripremaju i roditelji i djeca. Najznačajnijij \"novitet\" ove školske godine svakako je ukidanje zaključnih ocjena na polugodištu umjesto kojih će biti samo jedna - jedinstvena na završetku razreda. Za razliku od noviteta poput ukidanja ocjena na polugodištima, ove jeseni ostaju porazni podaci o sve manjem broju učenika zbog sve očitijeg populacijskog pada.
Navedeno smanjenje posljedica je većeg broja učenika koji završavaju osnovnoškolski odgoj i obrazovanje od broja učenika koji upisuju I. razred. Tako je u Gradu Zagrebu osmi razred završilo 8.050 učenika, a u I. razred je upisano 7.480 te će u Gradu biti 605 učenika manje, pojašnjavaju iz ministarstva obrazovanja.
Najveći pad bilježi zagrebačka županija, odnosno Grad Zagreb, u čijim će osnovnim školama ove godine nastavu pratiti čak 605 učenika manje nego lani.
- Već godinama upozoravamo na ovaj problem, no puno ne možemo napraviti osim evidentirati ga, ističe Božica Šimleša, zamjenica pročelnika Ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba.
Niša bolja slika nije ni u učionicama osječko baranjske, te splitko dalmatinske županije. Rast učenika ove će jeseni imati samo obrazovne institucije u Međimurskoj županiji.
- U razdoblju od pet godina u osnovnim je školama 31.837 učenika manje što uvelike odgovara broju stanovnika Velike Gorice (31.341) ili Vinkovaca (31.961). Samo ove godine broj učenika smanjit će se za veličinu grada Iloka (7.650), izračunali su u ministarstvu obrazovanja.
Najmanja škola u Sućuraju, najveće u Pazinu, Jastrebarskom, Imotskom.....
Osnovna škola Ante Anđelinovića, iz Sućuraja na otoku Hvaru s 11 učenika i ove je godine obrazovna institucija s najmanjim brojem đaka.
Među najvećim osnovnim školama će biti Osnovna škola Vladimira Nazora u Pazinu s 1.306 učenika, Osnovna škola Ljubo Babić u Jastrebarskom (1.159) , Osnovna škola Stjepana Radića, Imotski (1.158), Osnovna škola Smiljevac (1.138), Osnovna škola Šimuna Kožićića Benje u Zadru (1.128) i Osnovna škola Brestje u Zagrebu (1.030).
Hrvatska ima 874 osnovne škole s općeobrazovnim i posebnim programima, od čega je u 344 područne škole nastavu pohađalo od jednog do 10 učenika. Najveći udio škola s do 10 učenika je u Ličko-senjskoj županiji (73,68%). U 80 područnih škola nastavu je pohađa/lo od jedan do pet učenika, a u 264 područne škole je bilo 5 do 10 učenika.
Najveći problemi hrvatskog obrazovnog sustava
- nedostatna financijska sredstva za održavanje objekata, osobito strukovnih radionica i praktikuma te izgradnju /dogradnju/uređenje školskih kuhinja i/ili sportskih dvorana
- nedostatna financijska sredstva za nabavu nastavne opreme koja bi omogućila kvalitetniji odgojno-obrazovni rad i bolje ishode učenja
- tradicionalni pristup poučavanju, nedostatno razvijeno stručno usavršavanje nastavnika
- različit pristup praćenja i vrednovanja učenika
- ponašanje učenika koje često rezultira nasiljem
- nedostatna, i prema interesu i mogućnosti zaduženja učitelja/nastavnika, ponuda fakultativne nastave za učenike srednjih škola, te izvannastavnih aktivnosti u osnovnim i srednjim školama koje bi uključivale djecu i mlade u život i rad lokalne zajednice
- nemogućnost biranja izbornog predmeta za učenike od I. do III. razreda, jer je za navedene učenike nastavnim planom i programom predviđena samo izborna nastava vjeronauka
- prijevoz učenika osnovnoškolske dobi (nedostatna sredstva u proračunu osnivača, sustavno povećanje cijena prijevoza, dugo čekanje učenika koji ranije završavaju nastavu, nemogućnost ostvarivanja izvannastavnih aktivnosti za učenike putnike) nedostatan broj razrednih odjela/odgojno-obrazovnih skupina produženoga boravka za učenike od I. do IV. razreda osnovne škole
- nemotiviranost i nezainteresiranost učenika srednjih škola za nastavu (npr. loš odabir srednje škole zbog nedovoljno razvijenog profesionalnog usmjeravanja, loš materijalni status i dr.)
- nedovoljno fleksibilna horizontalna i vertikalna prohodnost u sustavu (omogućena je, ali uz polaganje velike količine razlikovnih predmeta) zastarjeli nastavni planovi i programi, osobito u srednjoškolskom sustavu odgoja i obrazovanja, kojima je predviđeno stjecanje činjeničnog znanja, a ne u kompetencija primjenjivih u životu i radu, kao i njihova neusklađenost s realnim potrebama za nastavkom školovanja ili zapošljavanjem
- preopterećenost učenika (prevelika tjedna satnica učenika npr. 35-38 sati nastave tjedno za učenike srednjih škola)
