Baš joj govorim da nas ne vidiš, zato i mašem – govori i smije se Ksenija koju srećem u FitnessOfu. Upoznale smo se na Sv. Duhu; iz tih bolničkih trudničkih dana zna da bez naočala vidim samo mutne obrise jer sam ondašnje tada slomila pa sam ostatak vremena na patologiji trudnoće provela s prinudnim monoklom...
Ksenija to zna, sada zna i Igi (trener), a većina vjerojatno misli da imam neki ozbiljniji poremećaj jer rubove sprava zaobilazim kad dođem metar, dva ispred njih, sigurna sam da i škiljim i razrogačim oči, a kad hoću pogledati na sat stanem ispred njega kao da sam otkrila novi planet...
Tako je izgledao pokušaj vježbanja bez naočala. S naočalama je to bio drugi film; jednako nezgodan kad si slabovidan. Značilo je to stavljanje naočala na glavu, pa spremanje u kutijicu pa vađenje iz te kutijice... Koji je scenarij lakši – nemam pojma. Toliko o naočalama. Ksenija i naočale isprovocirale su i drugu temu – vrijeme.
Od tog Sv. Duha, naime, ova žena rodila je još jedno dijete i vraća se u formu. Prvo mi je pitanje bilo gdje su joj sad djeca i kako to organizira... Jedno u vrtiću, drugo čuva tata. I sama će reći kako sad to zvuči jako organizirano, ali da nije baš uvijek tako. Prethode tome rasporedi i dogovori. U mojoj priči ti dogovori i rasporedi mogli bi trajati dulje od mirovnih pregovora. Isprobala sam dosad ove opcije – odlazak u sedam ujutro ili ODMAH poslije posla.
Ranojutarnja opcija prije posla pokleknula je, među ostalim, pred Mašom i medom. Da, Maša i medo u 7.15, spremanje za vrtić i tih sat vremena jutra s mojom kraljicom prije radnog dana ipak su mi važniji. Materijal je to za komentare, osudu i argumentiranje – čula sam to sve redom (više puta).
I dosta toga stoji no mislim da ipak svatko od nas na kraju sam bira. A ja sam odabrala ne odreći se onakva jutra.
Opcija poslije posla ispala je... svakako – cijeli dan vukla torbu, laptop i ruksak, isplaniran dan se promijenio i odužio pa tako s istim tim "teretana ruksakom" na bus i doma. Ono što hoću reći oko tog pitanja vremena – kada ići – jest da je najbolje vrijeme kada nama najbolje odgovara. Nisam otkrila toplu vodu, ali mislim da juriti pod pritiskom da se "mora" to odraditi ili biti tamo s osjećajem grižnje savjesti – ne valja, bar ne za mene.
Tako da su odlasci postali stihijski, propisana četiri puta tjedno moraju se odraditi i to je to, dan po dan.
>> Novi hit u vježbanju! Zgodni dečki kao uspješni supertreneri koji mame žene na trening
kod mene je ujutro 20 minuta naprezanja da si čarape navučem, a ne fitness.