Prijeći kilometre u potrazi za zdravljem ne mora biti privilegij samo imućnih. Promjenama koje su najavljene u europskom sustavu zdravstvenog osiguranja hrvatske privatne poliklinike ulaze na zahtjevno i stručno medicinsko tržište EU.
Nijemci u Mađarskoj
Riječ je o našim zdravstvenim ustanovama u kojima rade visokospecijalizirani liječnici, koje mogu ponuditi, ali i jamčiti, podjednako kvalitetnu uslugu kao klinike u Švicarskoj, Italiji, Njemačkoj, ali još uvijek za znatno manje novca, i to plaća li se zahvat i liječenje individualno, odnosno, čak i u slučajevima kada pacijente k nama upućuju nacionalna zdravstvena osiguranja, a što je trenutačno u fazi pregovora. Npr., 750.000 Amerikanaca potraži neku zdravstvenu uslugu izvan svoje zemlje, a Nijemci masovno odlaze u Mađarsku radi stomatoloških usluga ili u Tursku laserski korigirati vid.
U Europi u zdravstvenom turizmu prednjače Poljska, Ukrajina, Mađarska te sve više i Slovačka. Zdravstveni turizam postao je visokoprofitabilna globalna industrija s dvoznamenkastim godišnjim rastom.
Zdravstveni turizam Hrvatskoj donosi samo 0,6 milijuna eura prihoda, dok primjerice Slovenci zarađuju oko 200 milijuna eura.
Prof. dr. Velimir Šimunić, ginekolog i stručnjak za humanu reprodukciju, stručni voditelj u Poliklinici IVF, tvrdi da je donošenje zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji kliniku koja se bavi umjetnom oplodnjom otvorilo za pacijentica iz regije, ali i šire, te pacijentice stižu iz BiH, Srbije, Makedonije, ali i Švicarske, Engleske, Italije. Štoviše, čak 15-20 posto pacijentica stiže iz inozemstva.
Usporedi li se zahvat umjetne oplodnje kod nas i, primjerice, u Londonu, on je i više od tri puta jeftiniji. U Zagrebu stoji oko 10 tisuća kuna, a u Londonu i do 35 tisuća, i to bez troškova lijekova. Kada se i oni pribroje, a stoje 20-ak tisuća kuna, računica je jasna. K tome, Poliklinika IVF nudi i visok postotak uspješnosti. Pet tisuća djece rođeno je zahvaljujući njihovim zahvatima.
– Prva smo i zasad jedina klinika u Hrvatskoj koja je uvela 'clear room' tehnologiju izvođenja zahvata umjetne oplodnje u sterilnim uvjetima, a to je obveza s kojom se moraju uskladiti sve klinike ovakvog profila u zemljama članicama EU. K tome, IVF ima ISO certifikaciju od 2000. godine, što će, nadamo se, biti preporuka u trenutku ulasku u europski sustav lista čekanja. To u praksi znači da će pacijentica iz Francuske, Velike Britanije ili neke pete zemlje članice EU, kako bi skratila vrijeme čekanja na umjetnu oplodnju, o trošku svog zdravstvenog osiguranja doputovat k nama u Zagreb na zahvat – objašnjava prof. Šimunić.
No, ima i drukčijih mišljenja. Da masovnost nije uvijek formula zarade objašnjava dr. Marko Krmpotić, specijalist oralne kirurgije, voditelj implantološke ambulante i ravnatelj poliklinike IMED.
– Naš koncept ponešto je drukčiji. Rad sa strancima, koji podrazumijeva dolazak grupa i masovni medicinski turizam, odudara od naše strategije, a on se temelji na visokoj kvaliteti i odgovarajućim cijenama koje je prate. Fokusirani smo na domaće tržište i maksimalno smo se prilagodili zahtjevima domaćih pacijenata.
Naravno, prihvaćamo individualne klijente iz zapadnih zemalja, i ima ih sve više, jer prepoznaju našu kvalitetu. Strane pacijente niskih prohtjeva u potrazi za najnižom cijenom sa zadovoljstvom prepuštamo konkurenciji – kaže dr. Krmpotić.
Zahvati na rekonstrukciji trbuha, korekcije na licu, kapcima i dojkama, više estetski nego korektivni, najčešći su razlog zbog kojih pacijentice dolaze u polikliniku Barbel.
Važne cijene materijala
– Nipošto nije zanemariva, iako ne i najvažnija, činjenica da smo od dva i pol do tri puta jeftiniji nego klinike u Švicarskoj i Njemačkoj, a istovremeno njegujemo tzv. germansku kiruršku školu, dakle visoku educiranost i specijaliziranost kirurga.
Izborili smo se da cijene potrošnog materijala nisu više od cijena materijala koji se koristi u klinikama u regiji. Baš ta ponuda iz regije je, jedno kratko vrijeme, mamila pacijente niskim cijenama, ali pokazalo se da oni nude nižu kvalitetu usluga te nemaju nikakve garancije za svoj rad, što im je postalo antireklama – objašnjava dr. Miroslav Kinčl, specijalist opće i plastične kirurgije, voditelj Poliklinike Barbel.
Vrlo je rezolutan u ocjeni razvoja zdravstvenog turizma jer drži da ga država ne stimulira i on i ne postoji u strategiji razvoja zdravstva u Hrvatskoj.
Kada je riječ o dolasku pacijenata iz inozemstva, mr. Branimir Ćurić, ravnatelj Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion u Krapinskim Toplicama, osnovni problem vidi u činjenici da se o hrvatskim klinikama malo zna u svjetskim okvirima. Iako se, dodaje, pozitivno iskustvo pacijenata pokazalo kao najbolja preporuka.
– U Akromionu smo npr. odlično surađivali s pacijentima iz Libije s čijim smo Ministarstvom zdravlja imali ugovor o suradnji i pružali im usluge u rangu onih koje su imali u klinikama u Švicarskoj, Njemačkoj, Italiji, a cjenovno smo povoljniji. No, politička je situacija, baš kao i kad je riječ o pacijentima iz Rusije, s kojima smo također radili na ugovornoj bazi i preko agencija koje se bave medicinskim turizmom, zaustavila te dolaske stranih pacijenata.
Osim toga, dodaje mr. Ćurić, cjenovno smo znatno konkurentniji nego zapadne klinike, a kvalitetom usluge, opremom pa i samim implantatima i protezama kakve ugrađujemo pratimo trendove iz samog europskog vrha.
– Npr., koristimo se implantatima Zimmera i Johnsona kojima se koriste i mnoge europske klinike. No kod nas njihova ugradnja, kao i svi ostali veliki zahvati na zglobovima, stoje i nekoliko puta manje nego, primjerice, u Velikoj Britaniji ili Švicarskoj. Tamo ugradnja umjetnog kuka stoji od 100 do 150 tisuća kuna, odnosno cijene su između 10 i 15 tisuća funti – ističe mr. Ćurić iz bolnice Akromion.
>> Uz proizvodnju madraca, Bernarda Cecelja kreće i u zdravstveni turizam
