Profesor sa sveučilišta u Sydneyju dugo je proučavao zašto nekim ljudima treba analgetik i prije nego što sjednu na zubarski stolac, dok neki sportaši mogu ostati na terenu i sa slomljenom rukom, te je naposljetku došao do ne baš iznenađujućeg zaključka da je ipak "sve u glavi".
- Mozak je sposoban za prekrasne stvari, na temelju doživljaja onoga što radi tijelo i rizika kojemu je ono izloženo - rekao je Lorimer Moseley.
- Što više saznajemo o boli, to je sve jasnije da oštećenje tkiva nije ni nužno, a niti dovoljno da bi izazvalo osjet boli - dodao je.
Moseley je sa suradnicima u nedavnom projektu, objavljenom u posljednjem izdanju časopisa Current Biology, otkrio da veličina otekline na ruci utječe na doživljaj boli.
Deset osoba s otečenom rukom gledalo je svoje udove kroz čašu koja ih je uvećavala ili smanjivala. Ako je ruka izgledala veće, pacijentov doživljaj boli bio je jači. Kada je oteklina bila umjetno smanjena, i stvarna oteklina je splasnula pa je pacijent osjetio manje boli.
Odgovor je, čini se, u tome da mozak reagira na unos podataka i prema njima se ponaša.
Dakle, kada se idući put udarite u glavu, ne gledajte se u ogledalo i ne čudite se veličini otekline. Ako ne želite osjetiti bol, zamislite da oteklina uopće ne postoji.
(Hina)
