Kujica Mara udobno se zavalila na svoj ležaj, a oko nje Tara, Lorena, blizankinje Sara i Nika, Matija i Leon s knjigom u rukama.
Pas koji pobjegne u ormar
– Gdje smo zadnji put stali? – pitao je Željko Radović, voditelj programa Čitaj (o) psu. Nakon kratkog listanja došli su do četvrtog poglavlja. Krenula je Tara, čitali su baš kako su i sjedili, ukrug. Kujica Mara slušala ih je, gurala glavu da ju maze, lizala Taru po ruci... Riječi su ponekad teško silazile s dječjih usana, borila su se s njima, ali nisu odustajala.
– Mara te nije dobro čula, kako si ono rekao? – u jednom je trenu, dok je čitao Matija, upitao voditelj. Matija je polako, razgovijetno ponovio i nastavio dalje. Ponekad bi ih voditelj prekinuo, postavio pitanje ili djeci objašnjavao što je tabor, što znači kad se za nekog kaže da ima kratak fitilj. Nizale su se pročitane stranice, nije im još bilo dosta, iako su čitali gotovo sat vremena. Kad smo ih na kraju pitali vole li čitati, čulo se glasno da i jedno odlučno ne, izrekla ga je Sara. Kažu da vole čitati knjige o životinjama, a da kod kuće pokušavaju čitati svojim kućnim ljubimcima.
– Čim počnem čitati, moj pas pobjegne u ormar – otkrio nam je Matija. Tara je dodala da njezina mačka odmah utone u san. Složili su se da je Mara najbolja. Željko Radović, filozof, sociolog i knjižničar, kaže kako je program R.E.A.D., koji je 1999. godine pokrenut u SAD-u, otkrio pripremajući diplomski rad na temi “Biblioterapija i čitanja sa psom”. Odmah se prijavio sa svojom trogodišnjom mješankom Udruzi za pet therapy Indeficienter Vinkuran, koja program provodi u Hrvatskoj. Mara mu je postala desna ruka u volonterskom zadatku – pomoći djeci da se bolje nose s disleksijom.
Jačanje samopouzdanja
– Mara je udomljena iz azila, a 2015. postali smo 5018. član R.E.A.D. (Reading Education Assistance Dogs) tima. Od prošle školske godine provodimo R.E.A.D. – Čitaj (o) psu program u školi i knjižnicama. U knjižnicama se provodi bez specifično određenih ciljeva, a namijenjen je djeci s poremećajem pažnje i koncentracije, djeci koja imaju jezično-govorne poteškoće te onoj koja imaju strah od javnog nastupa, strah od psa i želju za druženjem sa psom. Tako djeca jačaju samopouzdanje, osvješćuju važnost čitanja te uče kako se ponašati prema životinjama – objašnjava nam voditelj.
– Pas dopušta djeci da čitaju vlastitim ritmom, izvrstan je i pažljiv slušatelj, razumije boju i ton glasa, ne procjenjuje, ne kritizira i ne ruga se. Kada se dijete u čitanju umori, pogriješi, zastane ili preskoči koju riječ, djetetu kažem da ponovi čitanje jer pas nije dobro čuo. Time ga ne kritiziram ako pogriješi – ističe Radović i dodaje kako ovaj program pokazuje da su psi savršeno društvo za čitanje, a o pozitivnim učincima govore i knjižničari.
– Ovo je jako dobar program, djeca povezuju čitanje i druženje sa psom i manje su sustegnuti, bolje se koncentriraju. Tu su sat vremena sjedili i čitali, što je fantastično – kaže prof. Marijan Malašić, knjižničar OŠ Grigora Viteza.
