U vrijeme kada prosječna hrvatska plaća ne pokriva niti famoznu potrošačku košaricu koja je potrebna kako bi proživjeli mjesec, sve više Hrvata uz redovni posao traži i dodatnu zaradu.
Preko prijatelja
Posao se obično ne bira, u slobodno vrijeme liče se zidovi, popravljaju pokvareni kućanski uređaji, raznose letci ili daju instrukcije učenicima, samo kako bi kućni proračun popravili za tisuću ili dvije kuna mjesečno.
- Nakon redovnog posla raznosim letke trgovačkih centara. Nije to neka velika zarada, mjesečno uz redovnu plaću koju dobijem na poslu dobijem još tisuću do tisuću i pol kuna, no i to mi dobro dođe. Posao nije lak, po ljeti se znojiš na vrelini sunca, zimi gacaš kroz snijeg i vodu, ali čovjek na sve nauči, kaže Ljerka Guganović iz Slavonskog Broda.
Dopunski posao preko servisa za zapošljavanje obavlja samo manji broj onih koji slobodno vrijeme provode zarađujući u fušu. Do posla najčešće dolaze preko preporuka svojih prijatelja i bivših kupaca, a marketing im se najčešće svodi na oglašavanje preko letaka postavljenih na drvetu. To je, kažu, najisplativije jer dopunskim se poslom najčešće ne zaradi dovoljno novaca za oglas u lokalnim novinama ili na radiopostaji.
‘Lijepim oglase’
- Već mi je postala praksa da jednom tjedno, najčešće petkom poslijepodne, na kućnom računalu ispišem tridesetak oglasa sa mojim brojem mobitela i postavim ih na prometnim dijelovima grada.
Obično ih postavljam u blizini tržnice ili velikih supermarketa gdje subotom ujutro dolazi veliki broj ljudi. Uvijek netko treba neki popravak pa mi mobitel počne zvoniti već subotom prijepodne, ali do srijede ili četvrtka već prestanu upiti jer i oglasi već budu iskidani, kaže Bruno Vernić koji u slobodno vrijeme, dok ne radi kao bravar, obavlja usluge sitnih kućanskih poslova poput popravaka vodokotlića, postavljanja keramičkih pločica ili ličenja zidova.
I dok za kućne majstore koji poslove naplaćuju stotinjak kuna po popravku uvijek ima posla, ljudi koji u fušu pokušavaju zaraditi prevođenjem tekstova ili ispisom diplomskih ili maturalnih radova puno teže dolaze do posla. Kako tvrde, ispis i uvezivanje maturalnog rada naplaćuju oko 300 kuna, no do posla nije lako doći jer gotovo svi maturanti imaju vlastita računala.
ti tzv dopunski poslovi neće riješiti problem,problem je nepostojanje politike prema radnom stanovništvu guranje problema pod tepih,lošim zakonma koji preopterećuju poslodavce pa su isti prisiljeni da bi opstali zakidati radnike,državu i mirovinske fondove..problem je u lošim zakonima koji ne slijede potrebe tržišta radne snage,nikako da vladajućima ne dođe u glavu da osiromašeni ljudi ne mogu dovijeka ići u kredite i trošiti ono čeg nemaju..mogu..samo dokle,dok ne ispucaju minuse..što onda ????????