Na pisanje o prioritetima motivirao me susret sa starim poznanikom.
Sreo sam ga u gradu prije finala Svjetskog prvenstva i nisam mogao ne primijetiti njegovo veselje i entuzijazam. Riječ je o osobi od četrdesetak godina, ocu dvoje djece. Kao i većina njegovih vršnjaka, i on ima petnaestak kilograma viška i radi posao koji baš ne voli previše.
Nakon kratkog čavrljanja pohvalio sam ga kako lijepo zrači i kako mi je drago vidjeti ga toliko veselog. Pitao sam ga zašto je tako euforičan i dobro raspoložen s obzirom na to da, kad god bih ga inače sreo, uvijek bi bio loše volje, depresivan i nezadovoljan.
“Uspio sam nabaviti karte za finale”, kazao mi je s dječačkim osmijehom na licu.
S obzirom na to da znam da takve ulaznice nisu jeftine kao ni let do Moskve, iz znatiželje sam ga upitao koliko će ga to sve skupa doći. “1500 eura!”, odgovara on meni i dalje s osmijehom na licu. Kako smo se udaljavali jedan od drugog, počeo sam razmišljati.
Budući da znam kakav posao radi, da ima kredit za stan i auto te da se oduvijek na neki način, kao i većina njegovih sugrađana i sugrađanki, “bori” s financijama, zapitao sam se odakle mu novac za takav pothvat? Možda su mu došli neki neočekivani prihodi ili je uspio uštedjeti.
Ali kako znam kakav mentalni sklop ima, bojim se da je, kao i još nemali broj Hrvata, podigao jedan od onih kratkoročnih kredita, posudio novac ili se čak odrekao svog godišnjeg odmora da bi mogao otići na finale SP-a. I to je sasvim OK, da se razumijemo, svatko ima pravo na svoj izbor i nitko nema pravo nikoga osuđivati.
Ali tema su ovog teksta prioriteti. Ovaj primjer uzeo sam jer znam da, osim što moj poznanik ima problema s kilažom, ima i općenito sve većih zdravstvenih problema. A kada god bih mu dao neke savjete za poboljšanje kvalitete života, uvijek bi vrlo brzo promijenio temu. I uvijek bi izlika bila: “Nemam ti ja za to vremena ni novca.”
A sad zamislite ovo: da je 1500 eura uložio u 6-7 mjeseci osobnog treninga i prilagođene prehrane, što bi mu bez problema moglo promijeniti zdravstveno stanje? Ili da je 1500 eura uložio u nekakvu edukaciju koja bi mu mogla donijeti dodatni izvor prihoda ili čak i sasvim zamijeniti posao?
Ili da je na bilo koji način uložio u nešto što će mu poboljšati kvalitetu života ili ga barem malo olakšati? Sve se u životu svodi na prioritete. I kada nešto zaista želite, naći ćete načina, što je moj poznanik jasno pokazao.
Svi stalno tupimo kako nam je zdravlje najbitnije, ali nitko to ne pokazuje u praksi. Jer sve je skupo, zdrava hrana, knjige, edukacije, treninzi itd. I nikad nemamo vremena za takve stvari. Morate biti svjesni jedne vrlo važne činjenice, a to je da ćete novac potrošiti ovako ili onako, pitanje je samo na što.
Jer vrlo rijetki danas u Hrvatskoj uspiju nešto uštedjeti. Svi svoj teško zarađeni novac potroše, nažalost samo rijetki na ono najbitnije – svoje zdravlje. Jer nekima nije problem dati petsto i više kuna za običnu majicu, ali knjige su im preskupe.
Nekima nije problem dati tisuću i više eura za najnoviji mobitel, ali im je grupni trening, o osobnom da ne govorim, preskup. A ako nešto i uštedite kupujući jeftinu mrtvu hranu i izbjegavanjem treninga, sve ćete to plus još jako puno platiti vrlo brzo kada vam se počnu gomilati zdravstveni problemi.
To sve veći broj ljudi, nažalost na teži način, počinje shvaćati. Svatko ima pravo na svoj život i na svoje odluke i nitko nema pravo drugima određivati život niti ih osuđivati. Ali budite onda barem iskreni i priznajte da vam zdravlje nije najbitnije.
I koliko god da sam osobno vrlo smiren lik, moram priznati da me još uvijek “fascinira” koliko ljudi malo cijene svoj um i svoje tijelo. I koliko nisu svjesni bogatstva koje im je dano rođenjem. I koliko je sve drugo bitnije i kako nikad nemaju vremena ni novca…
>> Teško vam je zaspati? Ovo su namirnice koje trebate uzimati prije odlaska u krevet
Lista prioriteta: na kojem vam je mjestu zdravlje posle domoljublja, zastave, thompsonove pjesme i gole prave hrvatice Severine.