“Naše plaže su kao najljepše priče, uzbudljive i različite. Skrivene u modrozelenim zatonima, zaljevima bijelih oblutaka i pješčanim uvalama na kojima će se trag vaših stopa topiti u dodiru s valovima, spremno čekaju da i vama budu ispričane. Probudite avanturista u sebi i krenite u potragu za tim biserima našeg priobalja. Uživat ćete u svakom novom otkriću i svakom trenutku provedenom na njima”.
Rajska plaža za djecu
Tako piše u informacijama Turističke zajednice općine Medulin. Uvijek me zanimalo tko piše te tekstove i što puši prije nego što se uhvati penkale (tastature). Vratit ću se na to potkraj teksta, s velikom radošću. Zbog prebrze vožnje pri spuštanju od centra Medulina do rive (vozio sam 25 km/h umjesto dopuštenih 20 km/h), u jednom lijevom zavoju izgubio sam kontrolu nad živcima i lijevim retrovizorom porušio plastične daske, lopte, kantice i još nekoliko plastičnih stvari s jednog štanda. Zaustavim se i pomognem skupljati stvari s ceste prodavaču koji se malo držao za glavu malo skupljao igračke. Ja sam se malo držao za novčanik malo skupljao igračke. Na kraju ništa nisam platio. Dobio sam čašu vode, osmijeh i nekoliko korisnih informacija o Medulinu. Vrućine su opet bile nesnosne pa sam se uputio preko medulinskog porata i Osipovice do plaže koja se nastavlja u kampu Medulin na poluotoku. Zalijećem se u more skačući lastavicu s poludistance. Negdje između klinca od tri godine i gospođe u godinama čije se tijelo ljuljuškalo na poluispuštenom luftmadracu, udaram u pješčano dno na dubini od 15 cm. Polako podižem glavu i primjećujem da treba još ohoho hodati da bi voda došla do grla. Podsjetilo me to na Rajsku plažu na Rabu. I ovo i ono mjesto je raj za djecu. Voda topla i plitka, pijeska u izobilju, kantice i lopatice, kule od pijeska, zatrpaj mamu, otkopaj tatu, pojedi sladoled, pizzu... Odustajem od kupanja, izlazim na plažu i prostirem hotelski ručnik (ispričavam se hotelu; nisam ponio tako velik i lijep ručnik pa sam ga morao posuditi) kraj tijela one gospođe koja se maločas ljuljuškala na luftmadracu. Tada do mene dolazi klinac i odlučuje kako moja frizura bez kilograma gela u obliku blatnog pijeska ne sliči ni na što. Tada mi je prekipjelo. Napuštam taj dječji raj i odlazim u obližnji restoran „Koral“ gdje nema tih malih nemani koja me uvijek žele zatrpati pijeskom, a njihovi roditelji mi nikad ne dopuštaju da ih pritom fotografiram. Iako mašem novinarskom iskaznicom, ideja o pedofiliji preduboko je ušla u svijest naših sugrađana.
Za one koji su solo, a ne žele na plažu gdje su parovi s djecom ni na FKK plažu (dolazi od Freikörperkultur što znači kultura slobodne tjelesnosti ili – nudistička plaža) ima mnogo opcija.
Zdenko i Anđelko
Inače, tu u Medulinu šetati i kupati se gol moguće je u kampu Kažela i na okolnim malim otocima, ponekad i kraj beach barova u sitne jutarnje sate ako ste zaneseni mješavinom raznih pića. Ako ste Zdenko i želite sa svojim dragim Anđelkom na ljetovanje, i za vas ima mjesta. Medulin je otvoren za sve. Osobno, najdraži dio medulinske rivijere mi je rt Kamenjak. Taj najizbočeniji rt istarskog poluotoka sastoji se od predivnih stjenovitih plaža u kojima ima usjeka koji čine obalu odličnom skakaonicom za one koji su dovoljno hrabri da skoče s visine prosječne zgrade. Ja nisam. Srećom, u grmlju nedaleko od te skakaonice gostionicu, tj. “Safari bar”, ima Vlado. Bar je zanimljiv i za djecu jer ima razne uvećane igračke, klackalice, stara ronilačka odijela, zemunice... Popodne posjetite poluotok Vižulu u Medulinu i divite se skrivenom svijetu antike i brojnim zanimljivim artefaktima. Ili uzmite bicikl i izbacite toksine iz sebe. Nekoliko sati vožnje biciklom čini čuda! Znaju to mnogi Nijemci, Austrijanci i Slovenci iza kojih po cesti ostaju tragovi prolivenog znoja. Došli su i novi gosti, Poljaci i Česi. Ima ih puno, ali domaćini komentiraju: masa, a slabi potrošači. Na odlasku posjećujem kamp Medulin gdje razgovaram s jednim od mnogih mladih Nizozemaca koji su ove godine pohrlili u Medulin, odnosno u Istru. Uzeo sam tekst TZ-a s početka priče i preveo mu ga na engleski. „Hey, man, that’s cool! Who’s the fucking poet who wrote this?!“ (Ovaj tekst je zakon! Tko je “cijenjeni” pjesnik koji je ovo napisao?!“
