Dok su Stjepana kamenovali, zazivao je: "Gospodine Isuse, primi duh moj!". Potom se bacio na koljena i povikao mnogima poznatu rečenicu: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" (vidjeti citat u Djelima apostolskim, sedmo poglavlje: Dj 7, 59-60.)

Lijepo bi i pristojno bilo kada bi blagoslov obitelji i domova u cijeloj Hrvatskoj započinjao na Štefanje tj. na Svetog Stjepana, kako bi ponos i čin blagoslova, obitelj istinski i osjećajno spojio s novorođenim sinom Božjim Isusom Kristom. Zato postavljam pitanje poglavarima katoličke crkve u Hrvata: "Zašto se dekretom ne odredi čin početka blagoslova obitelji i domova na isti dan u cijeloj Hrvatskoj, a ne da u pojedinim župama čin početka blagoslova koća započne i po dva tjedna ranije, a kada blagoslov treba započeti, u pojedinim župama blagoslov je već završen "'? To je pitanje za poglavare katoličke crkve u Hrvata. Narod želi taj ojećaj Božića i blagoslova obitelji spojiti u jedan osjećaj, a kada se svećenici upitaju zašto to rade, oni odgovaraju da oni ne blagoslivljaju nakićeni bor već obitelj. To je krajnje neprihvatljivo. I nakićeni bor sastavni je dio obiteljskog doma, i u crkvama su nakićeni borovi, ali ne radi se o tome, radi se o osjećaju Božića u duši i srcu. Nije nikakav osjećaj Božića a niti blagoslova koji se događa i po dva tjedna prije Božića. Ljudi jednostavno to ne žele i žele promjenu toga nejedinstvenoga čina blagoslova. Ali svećenici nameću svoju volju i nitko se ne može pobuniti protiv takve prakse i mora šutjeti. Svaka čast svećenicima i župama gdje čin blagoslova obitelji i domova započinje tradicionalno odmah poslije Božića. Neki građani nemaju tu sreću. Zašto je to tako i mora li tako biti?