Da dobri ljudi i dobra volja još uvijek postoje, uvjerio se i Tihomir Ožvatić, štićenik akcije "Korak u život". Iako je imao pravo na smještaj u studentskom domu kao dijete iz udomiteljske obitelji, Tihomira su na početku akademske godine odbili te je njegova udomiteljica plaćala za njega podstanarski smještaj. No, nakon članka u Večernjem listu u kojem su Tihomir i Eva Sabljak, također korisnica stipendije "Koraka u život", ispričali svoje potresne životne priče, stigla je dobra vijest iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.
Razorena obitelj
– Potaknuti vašom pričom, Tihomiru smo osigurali smještaj u Studentskom domu Stjepan Radić – obavijestila nas je Željka Nenadić Tabak, načelnica Odjela za studentska pitanja u tom ministarstvu. – Zahvaljujemo vam što ste svojom pričom upozorili na njegov slučaj i željeli bismo da znate da je ona uoči Božića dobila vašom zaslugom svoj sretni ishod.
I sam Tihomir, rekao nam je, bio je iznenađen kada su ga pozvali.
– Gdje je zapelo, ne znam ni ja ni oni. Ja sam sve predao na vrijeme, kada je trebalo i odbijen sam. No, eto, pravda pobjeđuje – zadovoljan je Tihomir koji će se nakon Božića s roditeljima useliti u dom i biti bliže fakultetu, kolegama i svemu što ide uz studentski život.
Tihomir ima još jednu želju, iako zna da nije tako lako ostvariva.
– Želio bih da svi mi, nas sedmero braće i jedna sestra, djeca obitelji Ožvatić iz Ježovca, sela između Krapine i Trakošćana, ponovno budemo zajedno pod roditeljskim krovom, pa makar i u kući u kojoj nema tekuće vode i grijanja, no sa svojim roditeljima od kojih smo odvojeni kao sasvim mala djeca – iskren je Tihomir.
Priču o svojoj razorenoj obitelji ispričao nam je Tihomir predstavljajući akciju "Korak u život" koja je uz rotarijance s Kaptola mobilizirala i hrvatsku javnosti da pomogne studiranju djeci iz obitelji bez adekvatne roditeljske skrbi.
Ni roditelji nisu preboljeli
– Ništa više nije i neće biti isto – ni u kući koja je svakim danom sve dovršenija i opremljenija, ni među našim roditeljima koji nikad nisu preboljeli činjenicu da su im djeca nepravedno oduzeta, a ni među nama braćom i jednom sestrom koji smo se rasuli tko zna kuda i ne znamo jedni za druge – kaže Tihomir, student pedagogije i katehetike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, nabrajajući imena i godine svoje braće – Nikole (21), Ivana (17), Luke (14), Valentina (12), sestre Tihane (9), Andreja (8) i Tomislava (6).
Većinu života djeca Ožvatićevih provela su u udomiteljskim obiteljima.
– Da nije bilo tete Anđele Martinac koja nas je obasula strpljenjem i izvela na pravi put, tko zna kakvi bismo postali – zahvalan je Tihomir.
U kontaktu je s roditeljima, kod kojih žive najmlađi Tomislav i najstariji Nikola, tesar koji uređuje obiteljsku kuću. Ivan i Luka su u Zagrebu, a za Valentina, Tihanu i Andreja ne zna gdje su.
Ovaj slucaj osobno znadem i poznajem i osobno tihomira i nikolu i znadem da je deckima tesko sto su braca razdvojena al nazalost to je najbolje sto se moglo ucinit!!!! Svi mi znamo tko je a i kakva je osoba tihomirov otac kao i majka i da su imalo marili o djeci o ovog nebi doslo!!!! Savjetujem tihomiru da se drzi skole a braci je sigurno mnogo bolje nego sto im je bilo sa ocem!!!