Oboje smo ‘djeca sunca’ i, za početak, svakako smo htjeli izbjeći mogućnost da nam vjenčanje zasjeni kakav pljusak i nevrijeme. U vrijeme dok smo o tome razgovarali, slučaj se pobrinuo da sretnemo znanca koji se nedavno oženio u Dubrovniku.
Svidjelo nam se što smo čuli, a onda i vidjeli na internetu: zapanjujuća arhitektura, ugodna klima, zanimljiva hrana i razumne cijene. Prijatelji i obitelj oduševili su se idejom. Mnogi su odmah odlučili bukirati cijelo ljetovanje u Hrvatskoj pa će neki nakon vjenčanja ostati na odmoru u Dubrovniku, a neki su odabrali putovati po Hrvatskoj. Što se nas tiče, i zadnja se sumnja jesmo li dobro odlučili raspršila kad smo prvi put zakoračili u stari grad. Nakon tri dana, tijekom kojih smo obišli Dubrovnik i okolicu, vidjeli sva mjesta na kojima će se cijeli događaj odvijati, kušali razna jela koja će biti poslužena našim gostima..., sad više ne možemo dočekati da napokon osvane dan našeg vjenčanja u Dubrovniku, napisali su za Večernjakove čitatelje Rebecca i James iz Londona koji će, uz organizacijsku pomoć agencije Dubrovnik Event, pred matičara stati 22. kolovoza u dubrovačkoj palači Sponza.
Sudbonosno da u Dubrovniku su ove godine izgovorili deseci zaljubljenih parova s raznih strana svijeta, od Velike Britanije i Ukrajine do Australije i Indije, ali bum stranih vjenčanja počeo je još 2010., 2011. godine. Sve više stranaca staje pred hrvatske matičare u raznim mjestima duž jadranske obale – poneki i u Zagrebu, no brojem mladenaca sa stranim putovnicama svakako prednjači Dubrovnik. Tijekom prve polovice godine dubrovačko-neretvansku rivijeru za taj je svečani dan izabralo osamdeset parova sa stranom putovnicom, od čega velika većina, očekivano, upravo Dubrovnik. Tijekom cijele prošle godine bilo ih je dvostruko više, s tim da ih je čak osamdesetak posto iz Velike Britanije i Irske. Najdraža mjesta na kojima stranci stupaju u brak upravo su palača Sponza te Knežev dvor, neki od dubrovačkih hotela s iznimnim pogledom te otoci Lokrum i Lopud, ali desetak stranih parova brak je ove godine sklopilo i na Korčuli.
I iz dvije zemlje
– Do prije nekoliko sezona godišnje su kod nas brak sklapala samo dva-tri para – kaže korčulanski matičar Sretan Tvrdeić, koji je svoj posao obavljao i na stijenama, podno gradskih zidina, na plaži... Slično kao i kolege u dvjema drugim županijama, Splitsko-dalmatinskoj i Istarskoj, koje po broju vjenčanih stranaca dolaze odmah nakon dubrovačkog kraja. Na Hvaru, u Splitu, Trogiru, Makarskoj... lani je bilo šezdesetak stranih vjenčanja, a u Puli, Rovinju, Poreču... zamalo sto.
– Stranci se uglavnom vjenčavaju izvan matičnog ureda. Želje su i mjesta razni, vjenčavali smo i na gradskim ulicama i na pučini, na jedrilici, plaži... Vjenčanje u matičnom uredu strance stoji koliko i naše parove, tristo kuna, a izlazak na teren dodatno se plaća. U državni proračun od toga ide lijepa hrpica novca. Vjenčanje vani, po izboru mladenaca, stoji dvije, tri pa i pet tisuća kuna ako se, recimo, iz Splita ide na Čiovo – kazuje ljubazna splitska matičarka koja želi ostati anonimna.
Na splitskom području su ‘da’ izrekle sve moguće nacionalnosti, nerijetko strani par ima putovnice iz dvije različite zemlje, ali u Splitu trenutačno prednjače Poljaci..
Šire se priče
– To vam tako krene, oženi se jedan par, pričaju kako im je bilo lijepo svojim prijateljima i znancima, čuje netko tko se sprema vjenčati i lanac se onda u toj zemlji polako širi. Inače, svadbenih ceremonija stranaca u nas je i više nego što bilježe matični uredi. Mnogi se ili vjenčaju kod kuće, a kod nas održe samo svadbeno slavlje ili čak kod nas obave cijeli obred, s razmjenom vjenčanih zavjeta, ali dovedu nekog svog svećenika ili neku drugu osobu koja obavi tu ceremoniju – kaže naša splitska sugovornica.
Zašto se Britanci, Amerikanci, Australci, Nijemci, Poljaci, Mađari, Francuzi, Japanci, Slovenci, Makedonci, Srbi, BiH državljani, Šveđani, Belgijanci, Ukrajinci, Austrijanci. Irci... žele vjenčati na hrvatskoj obali, razloga je puno. Ljepota obale, šarm mediteranskih gradića, romantika plavog Jadrana, dobra hrana i vina te ljubazni domaćini čine veliki dio, ali ne i sve motive koji mladence navedu na tu odluku. Nekim koji su (pre)puni novca, poput bogatašice Fabiole Beracase, koja se nedavno spektakularno u Dubrovniku udala za bankara Jasona Beckmana, cijena, dakako, nije bitna, ali nisu svi ni približno toliko bogati i itekako moraju razmišljati koliku si raskoš toga dana mogu priuštiti.
– Svi se žele vjenčati na nekom lijepom, nezaboravnom mjestu i to sigurno nalaze u našoj zemlji. Većina ne oskudijeva, nije bogata, ali ima novca. Samo za dan vjenčanja, što uključuje restoran, cvijeće, fotografa, kameru, panoramsku vožnja brodom sa zakuskom, bend i organizaciju za pir s pedeset uzvanika, koliko ih na takvim vjenčanjima u prosjeku bude, treba do 20.000 eura. Let i hotel si gosti obično sami plate, ali mladenci imaju i trošak puta, vlastitog smještaja, garderobe itd. Unatoč tome, Britancima zna biti jeftinije vjenčati se kod nas nego u Londonu. Cijena prosječnog menija s tri slijeda i bez pića u Dubrovniku iznosi 80, 90 eura. U Londonu bi za sličnu uslugu, u nekoj bezličnoj sali, morali dati i 200 eura, koliko u Dubrovniku košta najekskluzivnije vjenčanje na Lovrijencu – kazuje Ines Nanić, koja je sa suprugom Marinom proročanski otvorila agenciju specijaliziranu za organizaciju vjenčanja Dubrovnik Event prije gotovo deset godina.
Godišnje organiziramo tridesetak vjenčanja stranaca, a interes je tolik da bismo ih, kad bismo željeli udovoljiti svim zahtjevima, organizirali 150
– Prve smo godine organizirali šest, sedam stranih vjenčanja, a sada ih godišnje imamo tridesetak. I to samo zato što ne želimo preuzeti više. Kad bismo primili sve upite, godišnje bismo imali 150 stranih vjenčanja. Zanimljivo je i da su se tih prvih godina parovi javljali nekoliko mjeseci prije vjenčanja, a sad smo već praktički zaključili 2015. i navelike bukiramo termine za 2016. – ističe Ines Nanić.
Inače, stranci koji se pred našim matičarima i uz pomoć sudskih tumača zavjetuju na vječnu ljubav uglavnom nisu u prvoj mladosti. Bez obzira na to o kojoj je nacionalnosti riječ, rijetki su parovi mlađi od 25 godina. Uglavnom su blizu tridesete ili su taj rođendan netom proslavili, a nerijetko dolaze i zaljubljeni u četrdesetim godinama kojima je to drugi bračni pokušaj. Svi ljubav izražavaju manje-više na sličan način, ali dubrovački organizatori vjenčanja kao poseban pamte jedan indijski par. Mladoženja je želio na vrh Srđa, gdje se održavalo vjenčanje, dojahati na konju. Domaćini su mu to, dakako, i priuštili. Kako i ne bi. Zadovoljstvo je obostrano.
I u ovom, kao u gotovo osamdeset posto slučajeva, i mladenci i svatovi nakon pira ostaju ljetovati u Hrvatskoj.
>>Dvojica muškaraca prvi su gej par koji će se vjenčati u Hrvatskoj!
>>Svojoj Raquel ću ispuniti želju i dogodine je odvesti pred oltar
