Julia i Michael Toronczak imaju 22 godine, žive u San Diegu u Kaliforniji i jedan su od rijetkih parova blizanaca na svijetu s jednim djetetom rođenim zdravim, a drugim s Downovim sindromom.
Njihova majka, Grazyna, ostala je u drugom stanju u 40. godini života kada je vjerojatnost da žena rodi dijete s Downovim sindromom 1:110. Za usporedbu, kod rodilje u 35. godini života ta je vjerojatnost 1:350, a kod rodilje iznad 45. godina 1:35.
– Nisam znala da Michael ima Downov sindrom dok nije došao na svijet. Znala sam da je trudnoća u tim godinama rizična, ali to je bio moj odabir. Volim svoju djecu od prvog dana, Juliju koja je od početka bila samostalna i Michaela koji potpuno ovisio o meni – svjedoči majka blizanaca, prema pisanju Daily Maila.
Julia i Michael, poput svih blizanaca na svijetu, imaju brojne zajedničke interese, među kojima je i ljubav prema moru. Svaki dan odlaze na plažu i promatraju kako golemi valovi udaraju u obalu. Njihovi zajednički trenuci motivirali su Juliju da pokrene blog „Iza valova“, kojim želi educirati ljude i razbiti učestale mitove o osobama s Downovim sindromom.
Tako naglašava da, premda njezin brat nema sposobnost govora, oni komuniciraju svojim jezikom.
– Michael ima izrazito razvijenu sposobnost čitanja tuđih emocija. Mi ne komuniciramo govorom, ali vrlo dobro se razumijemo – piše u svom blogu Julia. Također, Julia smatra kako je od svog brata mnogo naučila.
– Moj brat voli biti u mirnom okruženju, a ja sam oduvijek bila živo dijete, stalno sam plakala i vrištala. Mislim da mi je Michaelovo stanje pomoglo da se prije osamostalim jer njegove su potrebe ipak bile veće od mojih.
Julia i Michael išli su u istu gimnaziju, nakon čega je Julia otišla na studij biologije koji će uskoro završiti.
– Vjerojatno zahvaljujući mom bratu, oduvijek me privlače područja znanosti vezana uz medicinu. Kad sam tek krenula na studij, Michaelu je razdvajanje jako teško palo. Svaki susret izgledao je tako da se prvo 15 minuta ljutio i nije me htio pogledati ni razgovarati sa mnom. Tada bih ga odvela na plažu i pogled na valove bio je dovoljan da se opusti i raspoloži.
Julia kaže da svoj blog nije pokrenula samo da bi ispričala priču o sebi i svom bratu nego da bi potaknula druge ljude da podijele sa svijetom slična iskustva. Na kraju naglašava da unatoč svim Michaelovim ograničenjima ne bi mijenjala ništa u vezi s njim.
– Kad sam bila mlađa znala sam postaviti pitanje što bi bilo da Michael nije rođen s Downovim sindromom? Shvatila sam da to uopće nije pravi način razmišljanja. Važnije je usredotočiti se na ono što imamo sada i iz toga uzeti najbolje – kaže Julia.
U "naprednoj" Danskoj takvi se ne radjaju. Humanim hitlerovskim metodama su iskorijenili "bolest".