Mladi Šibenčanin Goran Subašić, po zvanju pomorac, životnom pozivu glazbenik, a u duši putnik, živi život "sto na sat".
Nema kontinenta koji nije dotakao, a karta njegovih putovanja iscrtana je tisućama milja, pa je čak proglašen za Putnika godine na nedavno održanom festivalu putovanja u Šibeniku. Ne bi to bilo neobično da Goran ne boluje od Chronove bolesti, teške upalne bolesti crijeva.
– Bolest s kojom dijelim već više od polovice svojeg života moj je životni suputnik. Prošao sam gotovo sve vrste konvencionalnih, ali i alternativnih terapija, no još nismo došli do stadija da se raziđemo – šali se na svoj račun Šibenčanin i otvoreno nam govori o dijagnozi koja je obilježila njegov život.
Broj oboljelih od Crohnove bolesti i ulceroznog kolitisa drastično se povećava, osobito među mlađim ljudima, uključujući djecu i adolescente. Zabrinjavajuće je i što se ne zna uzrok ovih bolesti. Genetska predispozicija ima mali utjecaj te sve upućuje na to da bi glavni okidač za upalne bolesti crijeva mogle biti promjene u okolišu.
S vrećicom sam počeo živjeti kao i svi vršnjaci, a stanje se popravilo pa su mi je skinuli
Stres potencira bolest
– Moje je iskustvo da stres potencira Crohnovu bolest. On je najgori okidač za probleme, baš kao i negativistički pogled na bolest i na sam život. U tom začaranom krugu živio sam dugi niz godina te mi višemjesečni boravci u bolnici i kirurški zahvati te različite terapije nisu mnogo pomagali u suzbijanju vrlo neugodnih, a katkad i izrazito opasnih simptoma bolesti – kaže Goran, koji svog Crohna prati i vrlo dobro zna što mu škodi.
– Vrijeme studiranja bilo je možda najgore jer je u to vrijeme bolest bila najžešća. Ponovno sam završio u bolnici, i to na duga dva mjeseca. Tada mi je "ugrađena" vrećica, tzv. stoma. Usto što vas pogodi bolest, dogodi se i da profesori na studiju nemaju razumijevanja za situaciju... Svi ti pokušaji kažnjavanja uskraćivanjem potpisa, što bi značilo ponavljanje studijske godine, nipošto nisu pridonosili mojoj stabilizaciji. Nasreću, slijed okolnosti ili "viša sila" u tom su slučaju bili na mojoj strani te je ishod ipak bio za mene pozitivan. Profesora su, nasreću, na jedan semestar pozvali u SAD pa sam u međuvremenu, dok se on nije vratio, njegov predmet položio kod zamjene. Bilo je to vrijeme kada sam sve snage mobilizirao da kontroliram bolest i živio striktno po uputama. Prvi korak bio je i ostao – kontrolirana prehrana. Jeo sam samo lešo i više-manje bezukusno. Menzu, omiljeno mjesto studenata, izbjegavao sam u širokom luku. Cigarete i kava nisu dolazili u obzir baš kao ni začinjeno, gazirano, masno, slatko... Čak sam i alkohol morao prepustiti drugima, što je za studenta stvarno problem – smije se Goran.
Gledati druge studente, prijatelje i cimera kako bezbrižno uživaju u hrani, piću i izlascima, priznaje, bilo mu je vrlo teško.
Jedem, pijem, putujem ...
– Nakon što mi je ugrađena stoma, odlučio sam da se više neću paziti, ili da ću se paziti minimalno. I tako je napokon krenulo nabolje. Izlazio sam, katkad jeo ono što ne smijem, katkad pio i puno se manje živcirao. Možda zvuči glupo, ali otkad se manje pridržavam strogih uputa, manje sam pod stresom, a moj je Chron relativno pod kontrolom. Nakon godinu i pol dana vrećicu su mi skinuli i nastavio sam normalan život. Tegobe su i dalje prisutne, ali danas, umjesto četiri mjeseca godišnje u bolnici, četiri mjeseca godišnje provedem na putu po svijetu – priznaje Goran.
Njemu su putovanja dio života, vrijeme kada puni baterije, otkriva nove svjetove.
– Naravno da mi na ekstremnim putovanjima bolest smeta, ali danas znam da su mi i ta putovanja svojevrsna terapija. Na put nosim terapiju koja mi je trenutačno propisana, tri puta dnevno pijem tablete, a nosim i injekcije imunosupresiva koje samom sebi dajem svaka dva tjedna. Uza sve to na put ponesem i puno pozitivnih misli. S određenom dozom sigurnosti mogu reći da mi sva hrana koju na putu pojedem i sav alkohol koji tamo popijem ne može toliko naškoditi koliko mi način razmišljanja i odsutnost stresa mogu pomoći – podijelio je Goran s nama svoje iskustvo suživota s Crohnovom bolesti.
Bolest s kojom Goran dijeli život kronični je upalni proces koji zahvaćaju probavnu cijev, ali i stale organe u tijelu. S obzirom na to da probavni sustav počinje već prvim koraka, zalogajem, dakle od usta, taj put nakon usta uključuje jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo. Povremene ili trajne upalne promjene izazvane Crohnovom bolešću mogu se pojaviti i na zglobovima, koži, očima, žučnim kanalima, jetri, i to bez obzira na životnu dob.
Upalnim bolestima crijeva zahvaćeno je više od 2,5 milijuna ljudi u Europi i 5 milijuna u svijetu
Uzrok nastanka upalnih bolesti crijeva nije sasvim jasan, ali zna se da je u podlozi bolesti poremećaj imunološkog sustava.
– Smatra se da se takva upala može dogoditi samo kod osoba koje nose određene promjene na svojim genima, i to na poticaj faktora iz okoliša. Oboljeli od IBD-a (upalne bolesti crijeva) predstavljaju specifičnu grupu bolesnika. Ta je bolest teška i bremenita problemima, a zbog nje je golem broj ljudi izbačen iz svakodnevnog života. Upalnim bolestima crijeva zahvaćeno je više od dva i pol milijuna ljudi u Europi i pet milijuna u svijetu. Većina oboljelih nije sposobna raditi, a to je problem koji je kod nas u Hrvatskoj podcijenjen. Ni šira javnost uopće ne razumije koliko je to težak problem za oboljele – objašnjava internist prof. dr. sc. Boris Vucelić.
>>Ova fotografija djevojke (23) obišla je svijet – pogledajte zašto
Penso pozitivo Gorane uz najbolje želje i sretan,veseo te dug život pun lijepih iskustava i sretnih trenutaka:-)))