Charles Darwin, George Washington, Isaac Newton, Marilyn Monroe, Winston Churchill, Hugh Grant, Bruce Willis, Mike Tyson, Joe Biden... Svi oni u jednom su razdoblju života imali problema s – mucanjem. O logopedskim terapijama britanskog kralja Georgea VI. snimljen je i Oscarom nagrađeni film “Kraljev govor”. Jučer, 22. listopada, bio je Međunarodni dan svjesnosti o mucanju, koje, kako ističu u varaždinskoj tvrtki VaLMod, nije bolest, već simptom i poruka tijela da nešto nije usklađeno. Znaju što govore jer su u 35 godina mucanja oslobodili više od 17.000 osoba! Među njima i neke poznate osobe iz Hrvatske, poput Slavena Bilića, Željka Rohatinskog i Ive Karlovića. Na terapije u VaLMod dolazili su i neki poznati političari.
– U osnovnoj školi mucanje mi je bio mali problem, ali prelaskom u srednju, postao je veći – rekao je Bilić u jednoj TV emisiji, u kojoj se prisjetio i problema s pristupom djevojkama u mlađim danima, a potom i strahova pred intervjue.
Porasla učestalost mucanja
– Mucanje je primarno funkcionalno-komunikacijski poremećaj koji nastaje u raskoraku između jezičnog razvoja s jedne strane i neurosenzomotoričke nezrelosti s druge strane. Posljedica je nemogućnost koordiniranog gibanja oralnofacijalnih i dišnih mišića u situaciji povišene uzbuđenosti. Potreba da se nešto izgovori u takvom stanju stvara isprekidano disanje koje reakcijom simpatičkog živčanog sustava povećava napetost i time remeti dišni, srčani i hormonalni sustav, pa se ubrzava puls, podiže krvni tlak, pojačava znojenje, javlja strah od govora i izbjegava komunikacija. Ako to dulje traje, izloženost kroničnom stresu dovodi do promjena na emocionalnoj i fiziološkoj razini, kao i na ponašanju osobe. Dakle, prisutna je trostruka napetost, emocionalna, mentalna i fizička – objašnjava logopedica mr. sc. Tatjana Novosel-Herceg iz VaLModa. Uzrok mucanja može biti i genetske prirode, a postoji i mogućnost razvoja tzv. transgeneracijskog mucanja, kad dijete imitira jednog ili oba roditelja koji mucaju.
Anja je jedna od ovogodišnjih nominiranih za Divu godine! Iza nje su čak 34 operacije. "Svaka me suza ojačala, a svaki trenutak boli omogućio da proživim sljedeći korak.
Problema s mucanjem ima od jedan do dva posto populacije, i to četiri do pet puta više muškaraca nego žena. Simptomi se počinju manifestirati nakon treće godine, što je i vrijeme najranijeg pojavljivanja mucanja. Tatjanin otac dr. sc. Darko Novosel (72) je 1994. godine pokrenuo novu koncepciju dijagnostike i terapije mucanja po nazivom ‘VaLMod program’ (Varaždinski Logopedski MODel). Temelji se na pravilu da se konstantno, dosljedno i kontinuirano provode naučene tehnike i metode, 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu. Za taj je program nagrađivan na sajmovima inovacija od Zagreba do Ženeve, Nürnberga i Pittsburgha. Riješiti se problema s mucanjem danas u Varaždin dolaze ljudi iz 22 države, iz SAD-a, Švedske, Saudijske Arabije, Njemačke... Tvrtka je time postala i važan turistički igrač jer je, zahvaljujući njoj, ostvareno više od 200.000 noćenja!
Dr. Novosel prisjeća se kako je početkom 80-ih godina pomagao jednome deprimiranom varaždinskom srednjoškolcu. No, tadašnje metode nisu davale rezultate, probudio se inat i bacio se na osmišljavanje novih, učinkovitijih metoda.
Iako je u mirovini od 2013. godine, i dalje radi u VaLMod centru s grupama korisnika. Posebno ga je dirnula životna sudbina 15-godišnjeg Splićanina koji je nesretnim slučajem pao s trećeg kata srednje škole i zadobio traumatsku ozljedu mozga, a koji se zbog rehabilitacije u VaLMod centru preselio u Varaždin. Dr. Novosel je pokrenuo humanitarnu akciju i u prosincu prošle godine organizirao koncert pa je, zahvaljujući skupljenom novcu, dječak otišao na terapiju k dr. Svetlani Masgutovoj u Amsterdam. Dr. Novosel na daljnjem razvoju VaLModovih programa radi zajedno sa svojim kćerima – mr. sc. Tatjanom Novosel-Herceg, prof. logopedije, Ingrid Novosel, dr. medicine i specijalisticom radiologije, te s timom logopeda i drugih suradnika. Tijekom višegodišnje prakse susretali su se s različitim teškim životnim problemima polaznika.
– Neke od njih mucanje nije omelo u izboru životnog poziva. Tako je jedan svećenik bio kod nas na terapiji. Kako bismo bili sigurni da smo na pravom putu da se riješi mucanja, organizirali smo u crkvi u Varaždinu misu koju je taj svećenik predvodio pred vjernicima. Ni jedno mucanje nije isto. Svaka je osoba priča za sebe jer svatko od njih ima svoju jedinstvenu moždanu organizaciju, svoj profil i tip mozga koji su isprepleteni s vlastitom bibliotekom pozitivnih i negativnih iskustava i emocija. Različitih su odgojnih modela, različitog okruženja počevši od obitelji i šire. Zato terapija nema toliki uspjeh ako u procesu ne sudjeluje barem jedan roditelj, bračni partner ili član obitelji – ističe dr. sc. Novosel, koji mucanje slikovito zna nazvati “nemirom iz dubine”. Nemaju, dodaje, čarobni štapić da apsolutno sve riješe u pet ili 12 dana, no rad na sebi šest do 12 mjeseci nakon terapije omogućava svakodnevno funkcioniranje bez mucanja. Mucanje nije uvijek izlječivo. Ako postoje još i simptomi poremećaja koncentracije, pažnje, hiperaktivnosti, neurolingvističke slabosti, snižene intelektualne sposobnosti, teškoća u čitanju, pisanju i učenju, onda je terapija, kaže, daleko složenija. Učestalost mucanja nije se smanjila u odnosu na nekoliko desetljeća unatrag.
– Naprotiv, zabrinjavajuće je porasla. Uzroci su različiti. Napretkom medicine i uspješnim održavanjem neurorizičnih trudnoća, povećava se broj neurorizične djece, što znači i veća vjerojatnost pojave razvojnih odstupanja. Sve je više mucanja, poremećaja komunikacije iz autističnog spektra, nerazvijenog govora, usporenog razvoja jezika i govora, teškoća s hranjenjem, gutanjem, žvakanjem, kasnije jezičnih poteškoća, odstupanja u koncentraciji i pažnji, teškoća u učenju, čitanju i pisanju… – napominje. Mucanje i danas zna biti predmet izrugivanja, posebno među djecom, a česti su i vicevi o mucavcima.
Karcinom komunikacije
– Na žalost, još smo uvijek nacija koja voli upućivati nedolične izjave i geste osobama koje mucaju ne shvaćajući uopće njihove emocije i nemoć u svakodnevnom životu. Mucanje je samo simptom, poruka tijela da se nešto drugo događa u pozadini. Upravo je to ono čime se VaLMod program bavi. Ne rješavamo simptom, što drugi rade, već stvaramo homeostazu svih sustava koji sudjeluju u jezično-govornoj produkciji. Mucanje je i karcinom međuljudske komunikacije. Pojavljuje se uvijek u komunikaciji sa sugovornikom. No ako taj sugovornik nema nimalo empatije, osobi koja muca ruše se svi mostovi prema svijetu koji ga okružuje. Zato i ne čudi što osobe koje mucaju često razmišljaju da nestanu, negdje pobjegnu, nešto si učine, pa čak i razmišljaju da si oduzmu život – kaže mr. sc. Novosel-Herceg. VaLMod centar godinama provodi i istraživanja vezana za mucanje, pa se tako u suradnji s KBC-om Rijeka istraživalo kakve gastrointestinalne promjene imaju osobe koje mucaju, a u suradnji sa Sveučilištem Sjever iz Varaždina istražuju razinu hormona stresa adrenalina i kortizola kod osoba koje mucaju, prije terapije, tijekom i na kraju terapije. S Fakultetom organizacije i informatike pokrenuta je suradnja na primjeni informacijsko-komunikacijske tehnologije u logopediji.
– Poruka za one koji mucaju je da rad na problemu smanjuje strah od njega. Ne možete se bojati mucanja ako napredujete u njegovu savladavanju, čak i ako je napredak nesavršen i spor. Akcija ublažava tjeskobu. Budite hrabri i krenite najprije od sebe! Dosta ste zbog drugih mucali – poručuju Tatjana i Darko Novosel.
Osjećaju manje straha: Neobična metoda za liječenje pacijenata s PTSP-om
