Tom Hourigan ne zna puno o svom ocu, ali zna dovoljno da kaže da nije bio partner ili otac godine. Ponašao se ružno prema njegovoj majci i slomio je njezino povjerenje. Ostavila ga je nekoliko godina nakon Tomovog rođenja - odlučivši da se njihova veza ne može nastaviti. Dvije godine kasnije, kasnih 1980-ih, njegova majka, baka, djed i on ručali su jednog vikenda kad je netko pozvoni ona vrata. Nisu nikoga očekivali, ali djed je uredno otvorio vrata. Tamo, na stepenici, bio je Tomov otac, prenosi Metro.
'Sjećam se da sam čuo prigušeni razgovor dok sam se skrivao ispod stola u blagovaonici, ne želeći vidjeti njega - niti on mene. Učinio sam ovo instinktivno; Bio sam premlad da bih shvatio što se događa, ali sam bio i uplašen', prisjetio se Tom. Sjedeći ispod stola, bio je tako zbunjen. Na kraju njegov otac nije ušao u kuću. Djed mu je rekao da ode - i on je to učinio.
VEZANI ČLANCI:
'Imao sam četiri godine. To je bio zadnji put da smo bili na istom mjestu. Da budem iskren, nikad nisam mislio da ćemo se ponovno vidjeti - ali tada nisam shvatio da ću jednog dana trebati njegovu pomoć. Moja je majka bila vrlo jasna da mi neće stati na put ako ga želim kontaktirati', rekao je Tom. Ali, kad mu je otac iz vedra neba pisao u njegovim srednjim tinejdžerskim godinama, pitajući ga kako je i kako mu ide u školi, uzvratio mu je i zamolio ga da mu se više nikad ne javlja – ni nije.
U godinama koje su uslijedile, kad god bi Tomov tata bio tema razgovora, prijatelji bi ga gledali u čudu kad bih rekao da ne želi imati ništa s njim. 'To stvarno nije bila velika stvar. Odrastao sam s jakim muškim uzorom u djedu', dodaje Tom, 'Bili smo jako bliski i njegova me smrt 2015. jako pogodila, ali još uvijek nisam razmišljao o tome da se obratim ocu. Onda, odjednom, bio sam prisiljen'.
Neposredno prije pandemije, u dobi od 34 godine, podnio je zahtjev za irsko državljanstvo preko svoje bake po ocu koja je davno umrla. Prije je živio u Francuskoj i želio je mogućnost života s irskom putovnicom, ali pojavio se problem. Ime njegovog oca nije bilo na rodnom listu - tako da nije bilo načina da se dokaže Tomova izravna veza s očevom majkom. 'Da se doda njegovo ime, trebam njegovo odobrenje', objasnio je, 'Pregledao sam sve moguće scenarije. Da se javim, bi li se ljutio što sam ga kontaktirao samo zato što nešto želim?'.
VEZANI ČLANCI:
Ipak, Tom ga je odlučio pronaći. Pratio je njegovu adresu, a zatim postavio digitalni poštanski pretinac kako bi ga otac mogao kontaktirati, a da ne zna gdje živi. Napisao je ocu pismo u kojem ga moli za pomoć. Nekoliko tjedana kasnije, bio je na odmoru sa suprugom. Provjeravao je e-poštu dok su čekali u redu za muzej i skamenio se: 'Imate novu poštu u poštanskom pretincu'. 'To može biti samo moj tata', pomislio je Tom, 'Mislio sam da će mi pozliti. Osjećao sam se kao da sam otvorio Pandorinu kutiju i bio sam skamenjen što moj život više nikada neće biti isti'.
Nakon što ga je supruga smirila, duboko je udahnuo i otvorio e-mail. Nije bilo ono što je očekivao. Prve riječi koje je pročitao bile su: 'Šokiran sam što mi se ti javljaš'. 'Otkucaji srca su mi skočili preko krova. Moj tata je tada spomenuo moju televizijsku karijeru. Čuo me kako čitam vijesti na Magic Radiju i BBC Radiju 2. Ponekad sam se pitao zna li on što radim sa svojim životom s obzirom na javnu prirodu mog posla, a sada sam dobio potvrdu', rekao je Tom. Otac mu je poručio i da je voljan pomoći mu.
Razmijenili su još nekoliko pisama i Tom je dobio papire potrebne za zahtjev za državljanstvo. 'Sve je bilo vrlo formalno i nije mi postavljao nikakva pitanja - vjerojatno je osjećao da ne može. Zahvalio sam mu, ponovno mu zaželio sve najbolje i ostavio na tome', objasnio je Tom, 'Od tada sam puno razmišljao o tome jesam li trebao reći više. Lopta je očito na mom terenu, ali s obzirom na sve što se dogodilo u prošlosti, mogu li doista imati odnos sa svojim ocem? Da ga uključim u svoj život, bi li to bila pozitivna stvar? Bih li samo naišao na iste probleme s kojima se moja majka suočavala prije toliko godina?'.
'Podijelio sam ovu priču na društvenim medijima - na Dan očeva, smiješno. Prijatelji su mi rekli da je ono što sam učinio bilo hrabro, ali da bih mogao požaliti ako ne poduzmem ništa dalje, a tada je bilo prekasno', zaključio je on, 'Još uvijek mi treba više vremena da razmislim o tome i implikacijama za moju obitelj. Ali, vrata su od čvrsto zalupljenih postala malo odškrinuta - i to je za sada dovoljno'.
Mama na forumu pokrenula raspravu: 'Treba li moja 9-godišnja kći brijati noge?'
