Tako su uštedjeli mnogo novca besplatnim smještajem. Njihova prva destinacija bila je dugo željeni Island. Mama Ivana podijelila je s nama njihovu priču s Islanda. 

Kako jeftino proći na skupom Islandu?
Već dulje vrijeme Island mi je bio visoko na popisu željenih destinacija. Znala sam, za početak, da je sve jako skupo, počevši od smještaja. I kako onda financijski provesti putovanje u skupu zemlju za cijelu obitelj?! Brzo mi je sinulo rješenje, Home Exchange, zamjena domova! Kad sam stavila na vagu da vrlo prosječan do lošiji smještaj za četiri osobe na Islandu stoji oko 150 do 200 eura na dan, računica od minimalno 1000 – 1500 eura uštede na smještaju za sedam dana prevagnula je i naš stan u Zagrebu oglasila sam za zamjenu. Poslala sam, moram priznati, hrpu upita i stigao je pozitivan odgovor. Obitelj iz Reykjavika ponudila je svoj stan na korištenje. A znate što smo još dobili na korištenje? Auto! Usput rečeno, rent-a-car za tjedan dana košta 400 eura na tjedan. Stvarno za poželjeti.

Zamjenski dom u Reykjaviku
Kada smo ušli u zamjenski dom, odmah smo se osjećali kao kod kuće. Anna Lea, vlasnica stana, ostavila nam je u hladnjaku mnogo hrane i piće da se slobodno poslužimo. Dočekala nas je i poruka dobrodošlice uz pjenušac. Zaista nevjerojatno kako je ljudima stalo da vas dočekaju i da se osjećate kao da ste u vlastitoj kući. Stan je bio prostran, topao, ugodan, može se samo poželjeti.
Kći i sin bili su oduševljeni novim igračkama, krevetom na kat. Kada bismo se vraćali kući, govorili su da idemo našoj kući. 

Prednosti korištenja home exchangea
Iskustvo i doživljaj boravka u nepoznatom stanu u kojem se osjećam kao kod kuće – to je stvarno jedinstveno. Ugodno i istovremeno uzbudljivo! Moj suprug je bio malo skeptičan, ali i on je jako zadovoljan kako je sve skupa prošlo. Treba izaći iz svoje zone komfora, probati nešto novo, autentično, a pritom i značajno uštedjeti. To je HomeExchange. Ovaj put će sigurno pamtiti cijeli život i prepričavat će svojim prijateljima!

Upoznavanje Islanda

Reykjavikom ćete slobodno šetati jer to nije veliki grad. Svakako sugeriram pogled s vrha luteranske crkve Hallgrímskirkja za koji ulaz stoji 1000 islandskih kruna (oko 60 kn). Visoka 74,5 m, najveća je crkva na Islandu, ali je i među najvećim građevinama u zemlji. Fascinantne su crkvene orgulje s 5275 cijevi. Pogled od 360 stupnjeva daje najbolji prvi dojam gdje se nalazite. Predivne, živahne boje jednostavnih niskih kuća, u daljini more i planina Esja. Šteta je doći na Island i ostati samo u Reykjaviku. Tko ima samo nekoliko dana na raspolaganju, definitivno treba vidjeti Golden Circle i Blue Lagoon. A entuzijasti koji žele vidjeti više, neka se upute u krug Ring Roadom. Mi smo ga odvalili u tri dana i 2 noćenja, 1400 km, uz dvoje djece od 5 i 7 god i dva spavanja izvan našeg Home Exchange doma. Iskustvo Ring Roada bilo je čarobno i nama odraslima, a kamoli djeci. Vidjeli smo kitove, tuljane, puffine (nacionalne ptice koje neodoljivo sliče pingvinima), skupljali kamenčiće, školjke, kupali se u rječicama, termama, prirodnim bazenima…Čista uživancija za cijelu obitelj i čarobna priroda kao iz najraskošnije bajke.

bablje ljeto

Iznadprosječne temperature se nastavljaju!

Ring Roadom krenuli smo na sjever. Prva stanica je Dalvik, priobalni gradić iz kojeg kreću organizirane ture gledanja kitova. Smješteni smo u šarmantnoj kolibici s vanjskom vrućom kadom, savršeno. Moram priznati da su djeca najviše uživala u toj kolibici, osjećala su se kao u bajci braće Grimm. Vani je padala kišica, i nije bilo toplo, oko 10 stupnjeva, ali namakanje u kadi na 40 stupnjeva među zelenilom, s kapima kiše koje se zalijeću u bazen i pogledom koji puca na snijegom prekrivene planine (u srpnju) – neprocjenjivo. Prije dogovorenog gledanja kitova u 11 idućeg jutra, prošetali smo po dugačkoj predivnoj plaži s najfinijim crnim pijeskom. Lijeni, dugački valovi nabacuju školjke na pijesak, samo se trebaš sagnuti i skupiti pozamašnu hrpicu ljuštura koje će poslužiti za dječje ''mama-dosadno-nam-je-mi-bismo-nešto-radili'' trenutke. 

Islanđani su vrlo opušteni što se kontrola tiče. Prije oblačenja opreme za ukrcavanje na brod (nepromočivo i toplo odijelo), u grupi uglavnom mladih ljudi, nitko me nije tražio da pokažem potvrdu o uplati izleta. Na brodu smo se skuhali u tim odijelima (sunčan i relativno topao dan za Island), a nismo ni imali sreće da neka mrga od kita otpliva krug oko broda i propisno nas zalije. Ali vidjeli smo ih, ne mogu ocijeniti je li to bio uvijek isti kit ili neka ekipica, svako malo je izranjao na površinu po zrak, i onda naklon dubinama i poziranje repom za fotke razdraganih turista. Još je veći doživljaj na brodu mojoj djeci, a i suprugu ribolovcu po hobiju, bilo pecanje, tehnika vertical jigging (kratko ili dugačko trzanje štapom pa namotavanje). Suprug je ''nabrao'' preko 15 kg riba (4 komada) u 10- do 15 minuta. Kao školjke za koje se trebaš samo sagnuti, za ribu ovdje trebaš samo baciti udicu u more. Ne može jednostavnije. I da, tu istu ribu kapetan je odmah očistio, isfiletirao i pri povratku u luku imali smo slasni ručak. Usput rečeno, Bjarni, vlasnik kolibe u kojoj smo odsjeli, pričao nam je da su na ribolovu koji je trajao 23 dana ulovili 850 tona bakalara. Ribe kao u priči, ali je skupa. Jeftinije je kupiti suhi bakalar za Uskrs u Hrvata nego svježi na Islandu.

Nakon toga 'teškog' rada, vozili smo se dva sata do Myvattn Nature baths termi (upola  jeftinije od Blue Lagoona, manje napučene, a jednako lijepe). Tko ne voli miris tvrdo kuhanih jaja, nek' diše na usta kao moja kći i svejedno će se lijepo namakati u mliječnoj plavoj i vrućoj vodi. Silika glina obavit će vas glatko kao najfinija krema i koža će vam biti meka i podatna. Ja sam se instalirala uz rub bazena, odakle puca pogled na nepregledna nenaseljena prostranstva, planine i jezera. Poželiš zaustaviti vrijeme, samo na trenutak. 

Imali smo priliku vidjeti različita lica islandskog krajolika na putu od Reykjavika prema sjeveru, zeleni nepregledni travnjaci, polja lave prekrivene mahovinom u koju upadaš dok hodaš kao u debeli tepih, brda vertikalno prošarana brazdama kojima očito u neko doba godine klize slapovi raznih veličina. Od Myvattna na sjeveru Islanda prema Seyðisfjörðuru na istoku, gdje nas je čekao hostel i druga noć Ring Roada, vozili smo ispod niskih oblaka i u magli, 60 na sat, a u dva i pol sata vožnje susreli smo samo dva-tri vozila. Nigdje nikoga, ni kuće, ni pumpe, ni travke, ni vodopada, samo mjesečev pejzaž, pust i pomalo zastrašujući. I to je Island, ona druga strana koja izaziva strahopoštovanje.

Seyðisfjörður je šarmantan gradić, okružen planinama, izrastao na obali fjorda. Mi nismo imali vremena, osim za noćenje, ali preporučujem zadržati se malo u gradiću i okolici. Naš plan je bio nakon doručka za četiri sata stići do Jökulsárlón glečerske lagune. Kasnili smo skoro četiri sata, ali i to je slatki problem na Islandu. Svako malo naletiš na prekrasan vodopad ili jezero ili plažu s najoblijim oblucima koji sjaje kao dijamanti ili na liticu s koje pogled puca na udaljenu plažu i podivljale valove i jednostavno se moraš zaustaviti i uživati u pogledu i momentu. Jökulsárlón glečerska laguna udaljena je 370 km od Reykjavika i za nju kažu da je jedno od najvećih čuda na Islandu. Laguna je spojena s morem i kad nastupi plima, laguna se puni morskom vodom. Duboka je mjestimično do 250 m i kao takva najdublja na Islandu. Komadi leda (neki su veličine omanje zgrade) otkidaju se od glečera Vatnajökull. Svi smo uživali u komadima leda koji su svaki za sebe malo remek djelo, ali i u igri jednog tuljana koji je došao na nekoliko metara od nas. Ledene sante svih veličina plove u more i nošene valovima nasukavaju se na plažu kao potopljeni brodovi. Plaža se s pravom zove Diamond beach ili Dijamantna plaža.

Sljedeća točka na povratku u Reykjavik je Reynisfjara, crna plaža s bazaltnim stupovima, smještena na samom jugu Islanda, između gradića Vik i Myrdal. Toliko je posebna da je našla svoje mjesto u 7. sezoni Igra prijestolja. Također, na pravom ste mjestu ako želite promatrati ptice, od kojih su nama bile najslađe one slične pingvinima – puffini. Još dva spektakularna vodopada okrznuli smo pogledom po malo lošijem svjetlu, ali baš zato ostali su mi u lijepom i mističnom sjećanju, posebno Seljalandsfoss (foss inače znači vodopad), iza kojeg vodi šetnica i baš je u tom trenutku neki zaljubljenik u avanture sa svjetiljkom kročio iza vodopada. Skogafoss je također vodopad vrijedan spomena, kao jedan od najvećih u zemlji, s padom od 60 metara.

Golden Circle ostavili smo za kraj, jednodnevni izlet iz Reykjavika. Taj dan kiša je neumorno padala, jedini dan u našem tjednu kad smo kabanicu i nepromočive cipele stalno imali na sebi. Izlet smo započeli izletom u Reykjadalur Steam Valley ili Reykjadalur parnoj dolini. Usput, Islanđani toliko vole i cijene prirodu, da joj svako malo dozvole da se oporavi od turista. Tako je i ova dolina u svibnju bila zatvorena za posjete. Nalazi se na 45 km vožnje od Reykjavika, 3,5 km hoda u svakom smjeru od parkinga, po kiši, uzbrdo, pa nizbrdo, pokraj slapa, pa preko rječice, pokraj geotermalnih izvora iz kojih se puši i ključa voda na 100°C. Naišli smo na nekoliko znakova za opasnost od vruće vode, a preko jednog izvora vodio nas je mostić. Uz kupalište su instalirali nekoliko drvenih podova na kojima se možeš presvući i stube za ulazak u rječicu. I opet kiša rominja po nama dok se mi brčkamo. Doživljaj za pamćenje. Nije se baš zgodno po kišici brisati i opet obući, ali i to je bio dio avanture. Prvi ne redu u triptihu Golden Circlea je moćni i najveći u zemlji – vodopad Gullfoss. S padom od 32 m, najljepšim dugama i protokom vode od 140 m3/s najmoćniji na Islandu.

2

Kriza srednjih godina

Znate li u kojoj životnoj dobi će se činiti kao da vam se sve "srušilo"?

U 20. stoljeću postojala je prijetnja izgradnje hidroelektrane, ali kći tadašnjeg vlasnika zemljišta na kojem je vodopad, Sigríður Tómasdóttir, izborila se protiv kapitalizma, sačuvala vodopad i postala islandska ikona. Sljedeći na redu, prvi i najpoznatiji od svih gejzira Strokkur svakih nekoliko minuta  oformi veliki mjehur vode koji eruptira na visinu od 20 do 40 m. Prelijepo, moćno, uzbudljivo! Zadnji su na redu nacionalni park Thingvellir i Silfra, pukotina gdje se razdvajaju europska i američka tektonska ploča (odmiču se oko 2 cm godišnje). Zaljubljenici u ronjenje s bocama mogu tamo roniti u suhom odijelu na 2°C i iskusiti divotu vidljivosti do 100 metara dubine kristalno čistih islandskih jezera (cijena oko 2000 kn). Tjedan dana nam je bilo dovoljno, iako uvijek nedostaje još bar jedan dan za opuštenu skitnju uz vječni dan islandskog ljeta.