Rođenje djeteta zaista je sretan trenutak, koji svi slave, a uz slavlje dolaze i neki narodni običaji. U Hrvatskoj postoji zaista velik broj običaja, a razlikuju se od županije do županije. Kako piše portal Dnevnik.hr, neke običaje je čak i etnolozima teško objasniti.
Tako primjerice, postoji običaj bacanja perja ispred kuće, no osim što je opstao u tek djeliću zemlje, posljednjih se tridesetak godina interpretira na razne načine, ovisno o mjestu gdje se održao, objašnjavaju s etnološkog odsjeka pri Filozofskom fakultetu. Tako je danas perjana iz nevinog rasipanja slame, piljevine i perja prerasla u masovno dovoženje svakojakog smeća u tuđa dvorišta.
VEZANI ČLANCI:
Osim za rođenje djeteta perjana se organizira i za slavlje zaruka. Etnolozi kažu da ne postoji konsenzus o pravom značenju samog običaja i dodaju da se žena povezuje sa pticom, a kada se sprema uploviti u bračne vode, sva raskoš nestaje i ona postaje očerupana. Zbog toga je perje osnovni materijal koji uzvanici donose na perjanu.
Premda se taj jedinstveni običaj održao u podravskom, međimurskom i zagorskom kraju, ne može mu se utvrditi točna godina porijekla. Dojam je kao da je prisutan otkad je i Hrvata, a običaj se kroz stoljeća nije promijenio. Promijenio se materijal kojim se sipaju dvorišta.
Nekima je ovaj običaj poznatiji kao perjana, a nekima kao potepanje, sipanje ili štrajenje. Brojni nazivi i brojni doživljaji u suštini istog običaja i to je, kako pretpostavljaju etnolozi, ključan razlog zašto kroz stotine godina nije izumro zato jer ga kroz godine mještani prilagođavaju vremenu u kojemu žive.
No, postoje i neki drugi običaji, drugih krajeva Hrvatske, koji sežu još malo dalje u prošlost. Prema portalu Narodni.net, prije je smrtnost novorođene djece, pa i rodilja, bila iznimno visoka. S toga su se u Imotskom rodilje često pripremale za porod, kao i za umiranje. Pripremile bi misnu odjeću, ispovjedile se i pričestile. Kad bi kakvoj trudnici došlo vrijeme da rodi, u pomoć je priskakala seoska babica, koju je imalo svako selo. To su bili najčešće i liječnici koji su pored poroda liječili i mnoge druge bolesti, kao što su: išijas, reuma, micina, zubobolja itd.
VEZANI ČLANCI:
Za dolazak na svijet novog člana obitelji, svi su se ukućani pripremali na svoj način. Djevojčice bi pripremale povoje, odjeću, čistile kolijevku, a muškarci su to sve pratili sa strane, mudrovali i nadali se da će se roditi sin. Muškarci su se djevojčicama malo manje radovali. Kolijevke su se čuvale u obitelji kao obiteljsko dobro, pa bi jednu istu koristilo nekoliko generacija.
Kad bi se rodilo dijete, a posebice ako je to bio sin, radosti i veselju nije bilo kraja. Naime, otac djeteta bi s bokalom vina i bocom rakije obilazio selo i častio ljude. Posebno je bio čašćen i darivan onaj tko bi prvi dojavio radosnu vijest da se rodilo dijete. Pred večer bi se skupila rodbina i susjedi te se nastavilo s čašćenjem. Majka bi nekoliko dana nakon poroda bila oslobođena svih poslova, a nekoliko puta na dan za nju je pripremana popara (posebna juha s jajima), za osvježenje i okrjepu.
Novorođenče se obavezno povijalo, i to tako da ga se s ispruženim rukicama, uz tijelo, cijeloga umota u povoje, koji su bili različite dužine (do dva metra), tako da je dijete bilo gotovo bandažirano, a samo bi glavica ostala slobodna i pokretna. Iskusnije su žene objašnjavale da su se na taj način sprječavale razne deformacije i prijelomi kostiju. Prvu ili drugu nedjelju nakon rođenja djeteta organizirane su babine. Na babine odlazila rodiljina majka, strine, tetke, kume i prijateljice, koje su donosile i raznovrsne darove. Kruh ispod sača, posebno rađen za ovakve prilike, bio je na neki način obavezan, te se morao naći u torbama žena koje su odlazile na babine.
Znanstvenici objasnili što se od kojeg roditelja nasljeđuje: Od majke inteligencija, ali i ćelavost!
