S njima je teško, ali bez njih još i teže, priznat će većina žena kad ih upitamo imaju li njihovi muževi i partneri mane koje im smetaju. Suživot muškaraca i žena fini je balans koji se ne uspostavlja sam nego se njime treba baviti. Popuštanje – s obje strane – prvi je korak prema građenju kvalitetna odnosa muškarca i žene.
Nametanje je zlostavljanje
Nametanje mišljenja, navika i stavova te neprestani zahtjevi za mijenjanjem i prilagođavanjem, posebno kad je riječ o veliku odstupanju od dotadašnjih navika, druga bi strana mogla shvatiti kao napad, promjena bi joj mogla biti srozavanje, a partnera bi mogla doživjeti kao ugnjetavača. Nastavi li se takav ritam veze, zahtijevanje može prerasti u psihičko zlostavljanje, a i siguran je put prema – razlazu. Ni bračni okovi, savršen seks, zavjeti vječne ljubavi, pa ni djeca tada ne mogu spasiti zajedništvo.
Darija Š. iz Pule u dugoj je vezi.
– Više i ne znam kako da nazivam svog partnera. Hodamo toliko dugo da više nismo ni mladi pa ga ne mogu nazvati mladićem – šali se i dodaje kako su mogli već imati maturanta u kući s obzirom na “hodački” staž.
– Iako većinu dana u tjednu provodimo zajedno u istom kućanstvu, ne odlučujemo se na zajednički život iz više razloga, a najvažniji je što smo oboje komotni i to što neke njegove mane ne mogu podnijeti – kaže Darija.
Ona čigra, on kao puh
– Znam da ih i ja imam, no za razliku od njega koji moja svakodnevna prigovaranja trpi naoko stoički, ja planem kad mi prigovori. Najčešće su to troškovi, prepuni ormari, sati čavrljanja s prijateljicama ili pokoji centimetar koji skupim oko bokova tijekom zime. Ja sam hiperaktivna i stalno bih nekamo išla, a on je kao puh, stalno bi bio kod kuće, ležao i preo na kauču – kaže Darija. Dodaje kako se – bez obzira na sve – ne vidi u nekoj drugoj zajednici.
– To je to, on je moj izbor i znam da sam ja njegov iako naš odnos vrvi prepirkama, volimo se i prelazimo preko svega.
Bitno različito na svoju vezu gleda Nataša iz Dubrovnika koja je u braku već deset godina.
– Toliko smo različiti da mi ni do danas nije jasno kako smo se našli u braku – kaže ona. – Posve smo različiti karakteri s različitim navikama koje nismo uspjeli uskladiti ni u pet godina braka. Trošimo energiju na prigovaranje i svađanje, različiti su nam i bioritmovi, a jedino nas povezuje izvrstan seks. Njime “liječimo” svaki problem. No svjesni smo da ni to neće trajati vječno pa ozbiljno razmišljamo da se – ne uskladimo li se u skorije vrijeme – raziđemo dok još nisu došla djeca. Nataša je kao dijete iz velike obitelji navikla na red, a u njezina je supruge sve “fluidno’” i stihijski bez rasporeda – od nabave, kuhanja, hranjenja do čišćenja...
Partnerstvo se očituje svuda; od stola do postelje
Prva reakcija na nezadovoljstvo partnerovim ponašanjem jest vikanje ili durenje. Vikanje je verbalno zlostavljanje, a o tome govori i Patricia Evenas u knjizi Verbalno zlostavljanje u odnosima (Naklada Ljevak). Probleme pokušajte riješiti razgovorom, pronađite uzroke i riješite ih. Hodate li ili živite s nekim, to vam ne daje pravo da ga krojite prema sebi, namećete mu svoje stavove, otvoreno negirate njegove, podcjenjujete sve što on ili ona napravi. U vezi vas je dvoje, svojeg partnera tretirajte ravnopravno.
Savjet Nataši iz Dubrovnika........................molim vas, raziđite se dok nisu došla djeca i nemojte misliti da bi ona nešto mogla popraviti, naprotiv , svaka mana koja vas sada smeta postat će stostruka dolaskom djeteta i onda će tek postati sve gore i gore, a rješenje sve kompliciranije.....