– Transplantacija srca nije bila tako velika stvar, barem kirurški. Poanta je da sam bio spreman na rizik. Moja je filozofija da je najveći rizik u životu – ništa ne riskirati – izjavio je dr. Christiaan Barnard, južnoafrički kirurg nizozemskih korijena koji je izveo prvu transplantaciju srca na svijetu.
Svijet obilježava 50 godina tog Barnardova rizika koji je otvorio vrata transplantaciji srca. Barnard je preminuo prije 16 godina na godišnjem odmoru na Cipru, a izjavu s početka teksta dao je magazinu Time neposredno prije smrti u 78. godini života i sam najbolje opisao svoj put.
Korak dalje
Njegova biografija jasno pokazuje da se nije bojao “iskočiti”, preuzeti i poduzeti rizik. Baš kao i početkom prosinca 1967. godine u Cape Townu kada je uklonio srce 25-godišnje žene nastradale u prometu i ugradio ga 55-godišnjem muškarcu.
– Čim je darivateljica umrla, otvorili smo njezin prsni koš i spojili je na uređaj “srce – pluća” kako bismo održali srce živim. Izvadio sam srce, provjerili smo ga i, čim smo utvrdili da je u redu, stavili smo ga u otopinu temperature 10 stupnjeva kako bismo ga dalje ohladili. Tada smo ga transferirali u operacijsku dvoranu gdje smo imali pacijenta na uređaju “srce – pluća” – opisivao je dr. Christiaan Barnard čiji je tim tada činilo 30 ljudi. Transplantirani pacijent živio je 18 dana, no Barnardovu proceduru brzo su preuzeli, učili i dorađivali kirurzi diljem svijeta. Iduću je godinu tako napravljeno stotinu transplantacija srca, ali je taj “bum” zbog velike smrtnosti transplantiranih pacijenata pao na samo 18 transplantacija godišnje, koliko ih je zabilježeno 1970. godine.
Barnard je pak u Južnoj Africi ubrzo otišao korak dalje transplantirajući umirovljenom zubaru bijelcu srce mladića miješane rase, što je tada, u vrijeme apartheida, bilo nezamislivo. Ovaj je pacijent poživio puno dulje, točnije 19 mjeseci i pet dana, dijelom i zbog odluke Barnarda i tima da mu smanje doze lijekova protiv odbacivanja organa. Uslijedila je potom faza razvoja tipizacije tkiva i lijekova što je na kraju rezultiralo boljim preživljavanjem transplantiranih.
Paralelno je pionir transplantacije srca postao međunarodna zvijezda, dijelom jet seta. Njegove medicinske uspjehe pratio je i njegov privatni život u kojem je također riskirao. Imao je tri braka, od kojih dva sa ženama mlađima od njegove kćeri. Dr. Christiaan Barnard bio je omiljen među svjetskim celebrityjima pa se tako u vrijeme obilježavanja godišnjice njegova uspjeha “vrte” i fotografije sa Sophijom Loren i Ginom Lollobrigidom.
Kirurgiju je morao napustiti početkom 80-ih zbog uznapredovalog reumatoidnog artritisa, ali je u javnosti ostao prisutan kao konzultant, predavač, pisac.
Bez lijeve strane srca
Istraživanja i pronalasci imunosupresivnih lijekova bili su idući korak, a kao prvi iz te skupine lijekova tijekom transplantacije organa korišteni su kortikosteroidi. U studenom 1983. godine odobren je ciklosporin, imunosupresivni lijek, a pet godina kasnije prva transplantacija srca u bivšoj državi napravljena je na zagrebačkom KBC-u Zagreb pod vodstvom prof. dr. Josipa Sokolića. Transplantirano je srce 57-godišnjoj ženi koja je s novim srcem živjela godinu i pol.
Posljednji podaci hrvatskog transplantacijskog programa kažu da je 2016. godine u nas izvedeno 35 transplantacija srca, a sve su napravljene u dvije zagrebačke bolnice – Kliničkoj bolnici Dubrava i Kliničkom bolničkom centru Zagreb. Iste godine na listi čekanja za srce bila su 34 pacijenta, njih deset više nego godinu prije.
Hrvatska je godinama u svjetskom vrhu po broju transplantiranih organa generalno, dok bogatije i razvijenije zemlje muku muče s nedostatkom organa te posljedično rastućim listama čekanja. Tako su, primjerice, Britanci također u povodu 50. godišnjice prve transplantacije srca upozorili da im se broj ljudi na listi čekanja za srce povećao za 162 posto u posljednjih devet godina. Na toj listi, srećom, više nije Charlie Douthwaite, beba od osam tjedana koja je ovih dana postala najmlađi transplantiran pacijent u Ujedinjenom Kraljevstvu. Kako opisuju otočki mediji, mali Charlie Douthwaite rođen je s pola srca, odnosno sa sindromom zbog kojeg se lijeva strana srca nikad nije razvila. Srce je dobio za nekoliko tjedana, a transplantirano je u bolnici Freeman u Newcastleu.
– Dali su našoj bebi drugu šansu i zato ću im biti zauvijek zahvalna. To je čudo – prenose se riječi Tracie Waite, majke ove bebe čiji su problemi sa srcem primijećeni tijekom redovnog pregleda još u trudnoći, a prvi zahvat na srcu napravljen mu je kad je imao svega tri dana. Uslijedio je niz novih zahvata, a liječnici su na kraju odlučili da nema druge osim transplantacije srca.
Američki mediji bave se ovih dana istom temom, čestitanjem “rođendana prvoj transplantaciji srca” pa tako New York Times piše da godišnje oko tri tisuće Amerikanaca dobije srce, dok ih je oko četiri tisuće na listi čekanja, a broj doniranih organa relativno je konstantan tijekom godina.
