Hrvatska vinska scena ovih se dana oprašta od velikog Antuna Adžića, vinogradara i vinara čije je ime tijekom desetljeća postalo simbol za vrhunska vina kutjevačkog vinogorja. Premda su prve butelje Adžićeve graševine izišle iz podruma njegova kolege i prijatelja Ivana Enjingija (jer te davne 1994. Adžić se bavio proizvodnjom i prodajom grožđa) od tada još vina Adžić nose prepoznatljivi Antunov potpis, a on sam uvijek je govorio da su ona "proizvod prirode i posljedica njegova iskustva".
Vinarija Adžić, smještena u središtu Kutjeva s vinogradima na ponajboljim položajima kutjevačkog vinogorja, kao što su Mitrovac i Venje, na tržištu je prepoznatljiva po vinima stalne, visoke kakvoće, prepoznatljivog stila, bez oscilacija i, što je najvažnije, omiljenima među istinskim ljubiteljima i poznavateljima vina. Konstante su graševina, rizling, sivi i crni pinot, a posebno se izdvaja graševina Hrnjevac, iz vinograda s jednog od najboljih položaja u Zlatnoj dolini.
Iza Antuna Adžića ostaje nasljeđe, ali i velika obaveza budućim generacijama obitelji – beskompromisno ustrajati na viziji i kvaliteti vina, ali i osluškivati potrebe tržišta. Baš kao što je to bezbroj puta učinio Anutun Adžić. Zadnji put kad je pristao napraviti svoj prvi rosé koji ni po čemu ne nalikuje onima koje smo navikli piti, ali zato ima "ono nešto" što je gospodinu Adžiću priskrbilo titulu legende kutjevačkih vinogorja.
