Slavni Orson Welles kupao se na plažama u Primoštenu, koji je zapravo jedna velika plaža. U more možeš kamo god hoćeš. Imao je redatelj “Građanina Kanea” ovdje i kuću! Glumica Oja Kodar, njegova partnerica, i dalje živi na tom mjestu, ali nismo se uspjeli sresti. Bila je tog dana u gužvi... I u starom gradu Primoštenu gužva. Kiša, vjetar, plaže su bile puste, a turisti navalili u centar. Gledaju pametnu klupu, šeću se po novouređenoj šetnici, čude se spomeniku magarcu.
– Zašto magarcu? – pitam u gradu. Davorka Skorin iz Primoštena slikovito objašnjava:
– Magarac je nekad bio automobil! Zemlje nije bilo, za vinograd se moralo kopati. Vadili bi kamenje, odnosili u torbama na magarcima, a donosili zemlju. A kažu da Dalmatinci nisu vrijedni ljudi... – kaže gospođa Skorin.
– Maleni, tako se zvao turistički vizionar Primoštena. Nije imao škole, ali znao je što hoće, u njegovo su doba mještani kroz zadruge dizali kredite da bi se ovdje sagradili hoteli, od Raduče, Zore, Marine Lučice... No, nije bio po ukusu tadašnje vlasti pa je morao odstupiti – kažu u mjestu. Danas nešto slično čini Stipe Petrina, ulaže se u moderno, gradi, ima viziju Primoštena kao Rio de Jainera.
– Želi napraviti kip od 25 metara na brdu Gaj. I to zaštitnice grada Gospe od Loreta, koji bi se vidio čak i iz Italije – kažu u mjestu.
Zanimljiva je tradicija grada i dan kada i djeca puše!
– Tradicija se zadržala više od 200 godina, nije to pušenje, više pućkanje, ali ne duhana, nego sušene kadulje. Vjerovalo se nekad da taj dim istjeruje sve zlo.
Starije društvo u kafiću “Banana” prepričava anegdote iz mladosti.
– Imaš priču o norveškom hrvaču koji se ovdje pripremao za OI ‘84. On je cijele dane vježbao, a supruga se spetljala s nekim gitaristom koji je svirao tu u Primoštenu – kažu.
Hrabar neki tip?
– Ne baš! Norvežanin se hrvao, a gitarist je bio u njegovoj hotelskoj sobi. U jednom trenutku netko je pokucao na vrata, a on brže-bolje iskočio kroz prozor prvog kata. Ženi koja je jela u restoranu od šoka je ispala vilica iz ruke. “Jesi ga vidio koliki je, morao sam pobjeći”, govorio nam je kasnije. No, ispalo je da to nije bio muž, nego da su se djeca igrala po hodniku pa kuckala po vratima...
...tu se puši sušena kadulja....a hebači rumene kadulje su zakon....