Ugledala ga je dok je sa sestrom i njezinim suprugom bila na proštenju u Novom Selu Okićkom. Strmi greben na čijem vrhu stoji utvrda toliko je privukao Dragojlu Jarnević da ga je odlučila osvojiti, što je u vrijeme kad je to učinila, 13. rujna 1843. godine, bio pravi pothvat. Ova ilirka, hrvatska književnica i učiteljica nije tada ni pretpostavljala da će u povijesti ostati zabilježena kao prva hrvatska alpinistica. Na putu do vrha susrela je i naočitog časnika koji ju je, kad je čuo što sprema, počeo odgovarati. No Dragojla se nije dala smesti ni odustati od svog nauma pa joj se na kraju časnik pridružio. Kad su stigli pod južnu stijenu starog grada Okića, Dragojla nije željela da je ta uzbrdica spriječi da dođe do samih zidina želeći, kako je napisala u svoj dnevnik, “iz one visine koja stermo u visine viri po Horvatskoj se ogledati”. Nije željela uništiti cipele, pa ih je odlučila izuti. Vidjevši da se sprema na stijene bosa, časnik joj je rekao:
– Gospodično! Tako mi boga i moga poštenja! Ja vam se moram diviti. Ja sam bio soldat i mnogi sam već vratolomni put činio nu na ovakvom ne bijah još nikada i sada me ne bi nitko ovuda spravio da ni vas, ali od vas se ipak sramotiti nedam, i ako vi stermoglavite, oću i ja radosno poginuti, osvjedočujući se koliko serca i odlučnost u vas imade – zapisala je njegovu reakciju Dragojla u svoj dnevnik. Opisala je i njihov put:
“Strašno stermi i skliski put prieko onog kamenja i porušenih razvalina bi s pogibeljom skopčan i plazenje po njemu vratolomno, ali moja želja, verh dospjeti, čini me svu pegibeo prezirati, i ja, cipele iz noguh uzamši, a odeću oko mene uzko gori zaodevenu, pustih s kao mačka gori plaziti; sada deržeći se za onua bujeće korenje, sada za sverših od dubovah i opet za klisure.” Staza njezina uspona danas je označena kao Dragojlina staza, gdje je ujedno i penjačko vježbalište alpinista. Svake godine u spomen na taj pothvat članovi Hrvatskoga planinarskog društva Željezničar iz Zagreba organiziraju pohod, a sve je počelo 1996. godine na inicijativu danas pokojnog člana Zdravka Molaka.
– On je bio zaljubljenik u Dragojlinu priču i njezino djelovanje. Od 2008. penjemo se odjevene kao Dragojla. Te godine u suradnji s g. Molakom počela sam s preodijevanjem, za odjeću se pobrinuo Jadran film, a poslije su mi se pridružile nove članice, svaka stvori svoju Dragojlu. Prije nekoliko godina bilo nas je više od stotinu, a čak su se i muškarci počeli preodijevati u časnike – kaže Višnja Krznarić, prva Dragojla i dopredsjednica društva čiji su članovi postavili užad i sajle te osigurali alpinistički put, tzv. feratu. Na pohod i ove godine, na današnji dan, kreću iz Novog Sela Okićkog, odakle je prije 178 godina na svoj povijesni put krenula i Dragojla.
