Tranče, ušao si u Rude, dobro je znan natpis svima koji se zateknu u mjestašcu podno Oštrca, pet kilometara jugozapadno od Samobora. Netko ga je nadopisao na tablu kraj ulaza u mjesto, a danas ga možete vidjeti na majicama i suvenirima. Ovdje se sijeku polazišne točke za izlete na okolne vrhove pa vikendom postaju nezaobilazno mjesto brojnih izletnika, no i same su Rude izletnički dragulj zbog rudnika oko kojeg se isprepliću mistične legende.
Rudnik svete Barbare među starijim je europskim rudnicima bakra i željeza, a njegovo zlatno doba bilo je u 16. stoljeću kada su se ovamo doselili njemački rudari. Maštu golicaju njegovi uski hodnici visine 75 centimetara koji se okomito spuštaju u dubinu. U članku objavljenom 1905. u Samoborskim novinama učitelj Lujo Philer prozvao ih je bergmanskim hodnicima te ostavio prvi zapis o bergmanima, mitskim bićima koja žive u dubinama rudnika.
– Imaju duge brade, zmijske oči i žutu kožu. Prema legendi, rudarima su skrivali alat i zezali ih – objašnjava vodičkinja Maja Klisurić, članica KUD-a Oštrc koji od 2016. upravlja rudnikom.
Posjetitelji tako imaju priliku naći se u ulozi rudara, staviti kacigu na glavu, odjenuti zelene kute i s lampama krenuti u potragu za bergmanima. Njihovi hodnici, dodaje, dokaz su da je ovdje postojala rudarska aktivnost i u antičko doba. Rudnik je zatvoren pedesetih godina i zaboravljen.
– Tako je bilo do 2002. kada je profesor Šinkovec iznio ideju o ponovnom otvaranju – kaže ona.
– Rudarima su trebali oštri krampovi jer bez alata nema zlata – govori nam Lehpamer, četvrta generacija kovača u Rudama.
Danas su mu šegrti turisti, osobito djeca koja nakon završena kovačkog “tečaja” odlaze u potragu za blagom. Lehpamer pamti rudnik iz djetinjstva.
– Moj brat Janko rudario je ovdje, a nama djeci bio je zadatak donijeti im gablec, rudarsku greblicu i pola litre vina. To se nije propuštalo jer bi nam katkad dozvolili da se vozimo u vagonima kojima su izvlačili rudu – prisjeća se on.
zašto se za javnost kao spomen dom ne otvori barbarin rov u sloveniji?