Dekumanova ulica u Poreču jedno je od onih mjesta na kojima možete očekivati da će vas netko pogoditi kuglicom sladoleda u oko. Iz čista mira. Tako to ovdje funkcionira već desetljećima. Neobično je to što većina onih kojima obojeni i aromatizirani komad leda zaista i završi u oku ili na čelu, ovu kvarnu rabotu pozdravlja aplauzom. I onda to sve zajedno plate. Vanilija u kornetu sedam kuna, čokolada na nosu još sedam, ukupno 14. Napojnica za dobro gađanje dodatna kuna.
Stvarno nikada nisam shvaćao zašto ljudi, obično stranci, lokalnim slastičarima ovo plaćaju. No, u Poreču je to tako. Prije puno godina ovaj ljepljivi, degutantni i seljački šou ujedno je bio najznanimljiviji u gradu. Sreća naša, na tugu oftalmologa, što je Poreč ipak uspješno ugazio u neko novo vrijeme pa se opisanoj budalaštini još jedino vesele ostarjele Njemice. To su one koje već pola stoljeća, koliko dolaze u Istru, traže da im konobar u koktel zabije: a) kišobran i b) zastavicu zemlje iz koje dolaze.
Jutro vrijeme za kupanje
Svoj boravak u Poreču odlučio sam započeti upravo šetnjom Dekumanovom. Skretanje u Eufrazijevu baziliku shvatio sam kao obvezu pa je stoga i odradio prije povratka, usred rijeke ljudi koji cirkuliraju središnjom šetnicom. E sad. Poznato je da se u Poreču dobro jede. I zna se da je ulickan do maksimuma. Sve pet. No, je li se znalo da samo ta jedna ulica, kako bi rekao naš ministar turizma iz Bjelovara, gostu kada je riječ o zabavi nudi zaista, ali zaista sve od A do Ž. Gore na njezinu početku ove večeri svirao je trubački bend iz Guče. Cigani juriš... novčanice od 500 kuna zalijepljene na čelo, mesečina i kalašnjikov. To te ja pitam. Turisti im nisu dali otići. Dolje na dnu Dekumanove klub No1. Ambijentalna glazba, svijeće, sjajni kokteli, uređenje kao da smo u Londonu. Vlasnik? Kolega Hrvoje Appelt. Da, onaj novinar koji je otkrivao afere, danas vodi koktel-bar i diskoklub.
– Sada se zabavljam previsokim porezima koje nam država nameće, čudim se nad činjenicom da ako iza šanka imam Knjigu žalbe, a ne Knjigu žalbi mogu dobiti kaznu od 1700 kuna. Zabrinjava me i to što Italiju trese recesija pa turisti odande otkazuju aranžmane. No, uživam, čitam knjigu o Marku Aureliju i baš me briga što će ovih dana Hrvatskoj biti izručen Sanader zbog kojega sam dobio otkaz... – kaže mi Hrvoje i smiješa fenomenalni Mojito te ga posluži na gomilu novina od kojih je napravio nešto što zove ‘suhozid’... Ovo druženje je potrajalo.
Jutro je vrijeme za kupanje. Poreč ima niz korektnih plaža u Zelenoj i Plavoj laguni, na otoku Katarini. Sve štima. Svakako treba popiti koktel u beach baru Paradiso, a ako je džep dublji (140 kuna dnevno), i unajmiti ležaljku u pijesku. Nije kao na Zrću, ali i ovdašnji DJ-i znaju svoj posao.
Koktel “kokain” u nos
Hrpetine mladih Rusa i Šveđana, koji su brojem zamijenili tradicionalne Nijemce i Talijane, bome mogu i popiti. Znam to zato što ih nisam mogao pratiti. Ni po danu, a ni navečer u klubovima Byblos i sjajnom sjajnom Saints & Siners. U jednom trenu malo mi je nedostajalo da pozovem Hitnu pomoć i psihijatra jednom paru koji je pio koktel ‘kokain’ – mješavinu apsinta i votke koja se ne sasipa u grlo, već uz pomoć slamke uvlači u nos. Brrrr....
I onda, moj apsolutni šampion turizma. Apsolutni. Sorry Marko i Jovana, vi svoj posao radite sjajno, ali ovo je nemoguće nadmašiti. Te večeri igrao je Dinamo. Na žalost u isto vrijeme kada i finale ženskog nogometnog prvenstva između Švedske i Japana. Vlasnik English puba u Zelenoj laguni, Dalmatinac Ivanko Tresoglavić, dakle hajdukovac, fino je izvan lokala deložirao grupu od 60 Šveđana kako bismo nas dvojica zajedno odgledali sukob Mamićevih trupa i uvijek neugodnih Azerbajdžanaca. Nije u šoldima sve, očito nije. U Poreču je pak sve moguće. Na ovom mjestu lako je zavoljeti Istru. U stotinjak konoba oko grada ta ljubav nakon lokalne malvazije, jeftine i fine, može biti samo učvršćena. I tako bijaše. Pred jutro sam doznao da je Poreč, južni izlaz iz grada, ujedno jedino mjesto u Hrvatskoj koje ima swingersku plažu. Ako sam dobro zapamtio, treba skrenuti lijevo po makadamu iza restorana Ranch...
Otok u Poreču ne zove se Katarina - čak ni slično....Swingerska plaža nije u Poreču već u Rovinju....očito je tekstopisac pomiješao neke lončiće...