akcija Korak u život

Potresne ispovijesti: Da nema pomoći, bili bismo na cesti

'29.11.2011.,  Klub Pepermint, Zagreb - Sticenici zaklade Korak u Zivot, Eva Sabljak, Tihomir Ozvatic.  Photo: Marko Lukunic/PIXSELL'
'Marko Lukunic/PIXSELL'
01.12.2011.
u 14:00

Djecu iz udomiteljskih obitelji ne potiču na studij kako državi više ne bi bila trošak.

Sedmero braće i jedna sestra, djeca obitelji Ožvatić iz Ježovca, sela između Krapine i Trakošćana, imaju samo jednu želju – da ponovno budu zajedno pod roditeljskim krovom, pa makar i u kući u kojoj nema tekuće vode i grijanja.

Razorena obitelj

– Ništa više nije i neće biti isto – ni u kući koja je svakim danom sve dovršenija i opremljenija, ni među našim roditeljima koji nikad nisu preboljeli činjenicu da su im djeca nepravedno oduzeta, a ni među nama braćom i jednom sestrom koji smo se rasuli tko zna kuda i ne znamo jedni za druge – iskreno, otvoreno i posve mirno kazao nam je Tihomir Ožvatić (20), stipendist akcije ''Korak u život''.

Rotary club Kaptol i svi okupljeni oko akcije Tihomira su odlučili stipendirati zato što je većinu svog života proveo bez prikladne roditeljske skrbi, a od ove je godine – iako je, priznaje, građevina njegova prava ljubav – student pedagogije i katehetike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Dok Tihomir nabraja imena i godine svoje braće – Nikole (21), Ivana (17), Luke (14), Valentina (12), sestre Tihane (9), Andreja (8) i Tomislava (6) – priča nam o djetinjstvu koje su djeca Ožvatićevih provela u udomiteljskim obiteljima, što su sve prolazila, kako su ih etiketirali kao lažljivce i lopove, razdvajali ih...

– Da nije bilo tete Anđele Martinac koja nas je obasula strpljenjem i izvela na pravi put, tko zna kakvi bismo postali – prisjeća se Tihomir.

U kontaktu je s roditeljima, kod kojih žive najmlađi Tomislav i najstariji Nikola, tesar koji uređuje obiteljsku kuću. Ivan i Luka su u Zagrebu, dok za ostalo troje ne zna gdje su.

– Braća i ja pokrenuli smo brda i doline, preklinjali da nam kažu gdje su Valentino, Tihana i Andrej, no odgovor je bio da nam to do njihove 18. godine ne mogu reći. Udomljeni su, promijenjena su im imena, identitet, a čak ni otac za njih više ne može dobiti rodne listove. Kao da nikad nisu postojali – očajan je Tihomir.

Nešto više sreće, barem kad je riječ o kontaktu s braćom i sestrama, imala je Eva Sabljak, prekrasna mlada djevojka, studentica animalnih znanosti na Agronomskom fakultetu.

I Eva je stipendistica ''Koraka u život'', a i sama je aktivna u promociji inicijative da se omogući studiranje mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

Majka živi u svom filmu

– Djetinjstvo s roditeljima pamtim samo po vikanju, razbijanju i svađama – kaže Eva, koja je s bratom Karlom (19) i sestrom Ivom (17) većinu života provela u dječjem selu u Lekeniku te se o njima brinula zamjenska majka Gordana Andrašević – Branka.

– Roditelji su nas povremeno posjećivali, nekad bi dolazili čak i svaki vikend, a onda se ne bi javili nekoliko godina. Kada su se napokon razišli, otac je zasnovao novu obitelj i od tada smo redovito u kontaktu, imamo čak i novu baku i djeda od njegove nove žene, ali mami, na žalost, nema pomoći. Ona živi u nekom svom svijetu i nije ni svjesna kako su izgledali naši životi – priča nam Eva.

Želja joj je, kaže, završiti fakultet i posvetiti se zaštiti životinja. Voljela bi, iskrena je ova nježna djevojka srneće smeđih očiju, imati farmu na kojoj bi udomljavala napuštene životinje i liječila ih. Vidi se i kao majka.

– Ako ikako budem mogla, udomit ću dijete, i to ne jedno. Voljela bih pomoć i djeci s Downovim sindromom – iskrena je Eva.

Komentara 11

OS
osica
15:14 01.12.2011.

lijepa naša mladosti \"Korak u život\" ne posustaj nikada, samo naprijed, radom učenjem, izrasti ćete u mlade obrazovane ljude, za koje ima mjesta pod ovim suncem. Ima nas u zemlji i vani koji ćemo vam pomoći u tome. Oprostite roditeljima,a, ako su vas svojevoljno napustili \"nisu znali biti roditelji\" i vjerujte mi biti će im žao jednog dana. Vi koji ste izgubili roditelje, ili se iz objektivnih razloga ne mogu brinuti o vama, postati ćete pravi ljudi i to će im biti prava nagrada za sve njihove patnje i suze što vam nisu mogli biti roditelji kakvi su željeli biti

KA
Karla
17:09 01.12.2011.

Kako je to moguće da djeca, ako su samo udomljena a ne posvojena, ne smiju znati tko su im braća i sestre i gdje se nalaze? Zašto ne smiju imati kontakte? Zar to pomaže djeci u odrastanju? Katastrofa! Pronađite tu djecu i spojite ih! Ne činite im i dalje nepravdu!

C1
c11dugi
14:41 01.12.2011.

Tragicne price koje nas podsjecaju da nemamo svi istu srecu u ovom kompliciranom zivotu. Kad pogledamo koliko se novaca trosi na gluposti i koliko novaca unutar drzave zavrsi u krivim dzepovima i na krivim stvarima jos nam dodje gore. Koliko je u stvari malo novaca i puno obzira i ljubavi potrebno da bi se ova djeca osjecala sretno.

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije