Sedmero braće i jedna sestra, djeca obitelji Ožvatić iz Ježovca, sela između Krapine i Trakošćana, imaju samo jednu želju – da ponovno budu zajedno pod roditeljskim krovom, pa makar i u kući u kojoj nema tekuće vode i grijanja.
Razorena obitelj
– Ništa više nije i neće biti isto – ni u kući koja je svakim danom sve dovršenija i opremljenija, ni među našim roditeljima koji nikad nisu preboljeli činjenicu da su im djeca nepravedno oduzeta, a ni među nama braćom i jednom sestrom koji smo se rasuli tko zna kuda i ne znamo jedni za druge – iskreno, otvoreno i posve mirno kazao nam je Tihomir Ožvatić (20), stipendist akcije ''Korak u život''.
Rotary club Kaptol i svi okupljeni oko akcije Tihomira su odlučili stipendirati zato što je većinu svog života proveo bez prikladne roditeljske skrbi, a od ove je godine – iako je, priznaje, građevina njegova prava ljubav – student pedagogije i katehetike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Dok Tihomir nabraja imena i godine svoje braće – Nikole (21), Ivana (17), Luke (14), Valentina (12), sestre Tihane (9), Andreja (8) i Tomislava (6) – priča nam o djetinjstvu koje su djeca Ožvatićevih provela u udomiteljskim obiteljima, što su sve prolazila, kako su ih etiketirali kao lažljivce i lopove, razdvajali ih...
– Da nije bilo tete Anđele Martinac koja nas je obasula strpljenjem i izvela na pravi put, tko zna kakvi bismo postali – prisjeća se Tihomir.
U kontaktu je s roditeljima, kod kojih žive najmlađi Tomislav i najstariji Nikola, tesar koji uređuje obiteljsku kuću. Ivan i Luka su u Zagrebu, dok za ostalo troje ne zna gdje su.
– Braća i ja pokrenuli smo brda i doline, preklinjali da nam kažu gdje su Valentino, Tihana i Andrej, no odgovor je bio da nam to do njihove 18. godine ne mogu reći. Udomljeni su, promijenjena su im imena, identitet, a čak ni otac za njih više ne može dobiti rodne listove. Kao da nikad nisu postojali – očajan je Tihomir.
Nešto više sreće, barem kad je riječ o kontaktu s braćom i sestrama, imala je Eva Sabljak, prekrasna mlada djevojka, studentica animalnih znanosti na Agronomskom fakultetu.
I Eva je stipendistica ''Koraka u život'', a i sama je aktivna u promociji inicijative da se omogući studiranje mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Majka živi u svom filmu
– Djetinjstvo s roditeljima pamtim samo po vikanju, razbijanju i svađama – kaže Eva, koja je s bratom Karlom (19) i sestrom Ivom (17) većinu života provela u dječjem selu u Lekeniku te se o njima brinula zamjenska majka Gordana Andrašević – Branka.
– Roditelji su nas povremeno posjećivali, nekad bi dolazili čak i svaki vikend, a onda se ne bi javili nekoliko godina. Kada su se napokon razišli, otac je zasnovao novu obitelj i od tada smo redovito u kontaktu, imamo čak i novu baku i djeda od njegove nove žene, ali mami, na žalost, nema pomoći. Ona živi u nekom svom svijetu i nije ni svjesna kako su izgledali naši životi – priča nam Eva.
Želja joj je, kaže, završiti fakultet i posvetiti se zaštiti životinja. Voljela bi, iskrena je ova nježna djevojka srneće smeđih očiju, imati farmu na kojoj bi udomljavala napuštene životinje i liječila ih. Vidi se i kao majka.
– Ako ikako budem mogla, udomit ću dijete, i to ne jedno. Voljela bih pomoć i djeci s Downovim sindromom – iskrena je Eva.
lijepa naša mladosti \"Korak u život\" ne posustaj nikada, samo naprijed, radom učenjem, izrasti ćete u mlade obrazovane ljude, za koje ima mjesta pod ovim suncem. Ima nas u zemlji i vani koji ćemo vam pomoći u tome. Oprostite roditeljima,a, ako su vas svojevoljno napustili \"nisu znali biti roditelji\" i vjerujte mi biti će im žao jednog dana. Vi koji ste izgubili roditelje, ili se iz objektivnih razloga ne mogu brinuti o vama, postati ćete pravi ljudi i to će im biti prava nagrada za sve njihove patnje i suze što vam nisu mogli biti roditelji kakvi su željeli biti