Hisashi Ouchi pretrpio je užasne ozljede kao posljedicu nuklearne katastrofe u Japanu u rujnu 1999. godine, tako što je plakao krv i koža mu se topila. Ouchi je bio odgovoran za pročišćavanje uranovog oksida u nuklearnom postrojenju za preradu goriva u Tokaimuri s ciljem proizvodnje gorivih šipki za istraživački reaktor. Običan dan na poslu brzo se pretvorio u noćnu moru, piše Unilad.
Ouchi i dva suradnika slučajno su pokrenuli oslobađanje radijacije iz nekontrolirane nuklearne lančane reakcije, uzrokujući nezamislivo uništenje. Radnici su planirali uliti uran u golemu metalnu posudu, a Ouchi je pomagao kolegi u opasnom zadatku. Nakon smrtonosne i destruktivne pogreške u proračunu, štetna tekućina dosegnula je "kritičnu točku", a Ouchi je bio taj koji je podnio najveći teret oslobađanja.
Nakon što je u početku zadobio opekline, vrtoglavicu i žestoko povraćao, nije mogao ni predvidjeti agoniju onoga što se zatim dogodilo. Nakon što je bio izložen štetnom zračenju od 17 Sieverta, četiri puta više od količine koja se smatra smrtonosnom, intenzitet Ouchijeve boli samo se pogoršavao, a on je imao poteškoća s disanjem. Za usporedbu, radnici zahvaćeni eksplozijom u Černobilu 1986. bili su izloženi samo 0,25 Sieverta.
VEZANI ČLANCI:
Ouchi je odmah prevezen u Sveučilišnu bolnicu u Tokiju, gdje mu je dijagnosticiran ozbiljan pad bijelih krvnih zrnaca te su mu bila potrebna opsežna presađivanja kože i višestruke transfuzije krvi. Lokalni izvještaji iz vremena incidenta zabilježili su da je "plakao krv" te da je očajnički molio liječnike da ga prestanu liječiti i izbave iz bijede. "Ne mogu više! Ja nisam zamorac!", preklinjao je. Stanice njegove koštane srži počele su pokazivati fragmentaciju i liječnici su primijetili da nije u stanju regenerirati nove stanice.
Dva tjedna nakon incidenta, Ouchi više nije mogao jesti te je hranu morao dobivati intravenozno. Unatoč svemu tome liječnici su uspjeli održati Ouchija na životu, čak i uspješnom reanimacijom nakon zatajenja srca. Na 83. dan, Ouchijevo tijelo konačno je otkazalo, a on je preminuo uslijed višestrukog zatajenja organa, nakon što je gotovo tri mjeseca patio u neopisivoj boli.
Liječnica otkrila najstrašnije stvari koje je čula u posljednjim trenucima ljudi na samrti:
