Ona je jedinstveno mjesto na svijetu. Mjesto koje se ne može nazvati gradom, ali ni otokom, mjesto koje ili volite ili, najčešće iz sebičnih razloga i komocije, prezirete, no zasigurno pred njom ne ostajete ravnodušni. Baš je poput onih žena za koje ne znate zašto, ali ne možete skinuti oka s njih. Je li to način na koji se ugnijezdila u najplićem dijelu Jadranskog mora ili zbog esencije raskoši koja je nekada malaričnu močvaru pretvorila u jedan od najljepših gradova na svijetu, muzej na otvorenom. Venecija, ili kako je na specifičnom dijalektu zovu sve rjeđi stanovnici, Venexia, jest poput knjige koju nikad i nitko nije uspio pročitati do kraja, koja će svakog od posjetitelja nagnati da o njoj napiše još jedno novo poglavlje.
Serenissima, najmirnija, kraljica je i vladarica Jadrana na čije je obale kroz stoljeća vladajući njima pronosila kulturu, uzimala, ali i davala najbolje. Imala je svoje zakone po kojima se živjelo na prostoru koji je ostao jednako velik danas kao i prije desetak stoljeća. Grad, sagrađen na stotinama otočića, školjića i sprudova povezan mrežom kanala i mostova bio je najmoćnija sila Mediterana, a danas ga godišnje posjeti 12 milijuna turista koji grupno uzdišu pred ljepotom zaustavljenom u vremenu. U Veneciji je sve manje pravih Venecijanaca i broj stalnih stanovnika opasno se spustio ispod 50 tisuća, a i oni koji su ostali živjeti u gradu mahom su stariji.
Neki od njih posljednje su “familie nobile” koje jož žive u palačama, u koje se može zaviriti zaplovite li vaporetom duž Canala Grande, žile kucavice koja prolazi kroz grad. To vam je, preneseno na život na kopnu, kao da se provezete tramvajem Ilicom. Život u bajkovitom gradu za starosjedioce je sve teži jer malo koja zgrada ima lift, a rezidencijalni stanovi uglavnom su na višim katovima. Sva nabava koja se mora obaviti vezana je uz dostavu brodicama kanalima do samo Venecijancima poznatih punktova, a dalje sve ide na “karocama”. Osim gumenih čizama koje su sastavni dio modnog ormara svakog Venecijanca, tu su i kolica, i to u nekoliko veličina, bez kojih je odlazak u bilo kakvu kupnju nezamisliv.
Odlučite li zaista upoznati Veneciju, i to više od razine priča “opće prakse” koje će vam izrecitirati vodiči, tada budite spremni nahodati se, naoružajte se strpljenjem i prepustite znatiželji i nekom od domaćina koji će vam dopustiti da uđete u njegovu svakodnevicu. Idealno je rješenje – šest dana, za svaki “sestier” jedan dan jer je grad podijeljen na šest velikih šestina. Dorsoduro je najčvršći i duguljasti dio uz kanal koji dijeli istoimeni “sestier” Giudecu, San Marco je srce grada, Castelo je dio s najviše zanimljivih mjesta, San Polo je u “trbuhu velike ribe”, u Santa Croce ćete ući dolazite li preko Mosta slobode, a u velikom Canereggiu danas živi većina Venecijanaca.
U LOV NA LAVOVE... povedite i najmlađe. Ispričajte im priču o svetom Marku i zajedno izbrojite simbole Venecije, od zastava do najmanje niše na fasadi Duždeve palače ili bazilici, stupovima, pročeljima...
GASTRONOMIJA VENETA ... posve je drukčija od popularne talijanske kuhinje. Pizze nema u laguni jer ju je ondje zamijenila palenta koja se jede uz jetrica i tripice, brudete i bakalar “in bianco”
UVIJEK U DOBROM DRUŠTVU ... zatvoreni u gradu Venecijanci “aqua altu” doživljavaju kao normalnu pojavu koja traje nekoliko sati, a život za to vrijeme ne mijenja svoj tijek
SAVJET PLUS 1 dan, 250 kn Autoturist, 2 dana, 495 kn Mondo Travel, 3 dana, 845 kn. Mondo
