Strah od škole se u posljednjih nekoliko godina sve detaljnije istražuje i proučava. Izgleda da je u zadnje vrijeme sve veći postotak djece u strahu od škole, a kod nekih se čak javlja i depresija zbog škole.
Osim psihičkih simptoma pri pomisli ili odlasku u školu, mogu se javiti i fizički simptomi (glavobolja, bolovi u trbuhu, vrtoglavica, mučnina itd.). Uzroci su mnogobrojni, a mnogi roditelji još uvijek nedovoljno shvaćaju koliko je važno o ovoj temi razgovarati s djecom.
Strahovi i anksioznost kod školske djece
Strah od škole ne mora nužno biti definiran kao školska fobija s obzirom na to da se intenzitet straha razlikuje ovisno o djetetu. No, činjenica je da su strahovi i anksioznost kod školske djece povezani i s fiziološkim odgovorima osobe.
Naime, škola kod djece koja pate od školske anksioznosti u mozgu izaziva okidač za opasnost te na taj način upravlja osobom iako u konačnici opasnost nije realna. Iako mnoga djeca znaju da se ne bi trebala brinuti, mozak i dalje percipira školu kao prijetnju i rezultira izbjegavanjem i strahovanjem od škole.
U određenim situacijama se javlja reakcija „borbe ili bijega“ koja se javlja pri odgovoru tijela na stres, a u tijelu pokreće neurokemijski odgovor mozga u visokoj pripravnosti. U takvim situacijama je teško kontrolirati mozak i posljedice njegove visoke pobuđenosti. Sukladno tome, djeca školu doživljavaju kao tjeskobu, prijetnju, strah, brigu, kaznu i stres.
Svjesna su da u situaciji suočavanja sa školom mogu pobjeći ili se boriti, no to u njima izaziva brojne popratne simptome koji mogu ostaviti posljedice. Nešto bolje se osjećaju u školi petkom, ali tijekom tjedna mogu imati značajnih problema s posljedicama straha i anksioznosti zbog škole. Dobra vijest je da postoje tehnike i metode rješavanja ovog problema, ali za to je potrebna i roditeljska i djetetova suradnja.
Strah od škole – mogući uzroci
Ne postoji konkretan uzrok straha od škole, ali stručnjaci sugeriraju da određene situacije ipak mogu potaknuti ovaj problem. Primjerice, djeca koja su neko vrijeme izbivala iz škole zbog bolesti ili nekog drugog razloga, mogu s vremenom razviti strah od povratka u školu. To je povezano s brigom oko nadoknađivanja propuštenih sati i suočavanja s velikom količinom zahtjevnih zadataka.
Ponekad je strah od škole sasvim opravdan, posebno kada je u pozadini fizičko ili psihičko zlostavljanje koje dijete doživljava u školi. Nažalost, zbog tog razloga se strah od zlostavljača generalizira i na strah od škole općenito. No, u pitanju je problem kojega je potrebno prijaviti i stručno rješavati.
S druge strane, sve češći uzrok ovakve vrste straha leži u previsokim zahtjevima i očekivanjima roditelja koji pretjerano naglašavaju važnost prosjeka i visokih ocjena. Iako su ocjene važne, posebno za one koji imaju ambiciozne fakultetske ciljeve, ne bi ih se trebalo shvaćati preozbiljno. Psihijatri upozoravaju roditelje da prestanu djecu forsirati s prosjekom 5.0 jer, ne samo da potiču strah od škole, već potiču i perfekcionizam, strah od neuspjeha, depresiju i anksioznost. Ocjene ponekad zaista nisu mjerilo znanja, a djeca bi trebala biti svjesna da, unatoč ponekoj slabijoj ocjeni, mogu i dalje ostvariti svoje želje i ciljeve ako budu uporni i marljivi.
Strah od srednje škole
Strah od škole je najčešći kod djece koja tek polaze u prvi razred osnovne škole, ali nije neobičan i ako se javi kasnije. Polazak u srednju školu također predstavlja novi početak koji može biti popraćen određenom razinom straha. Srednja škola predstavlja, osim akademskih izazova, brojne druge socijalne i emocionalne zahtjeve s kojima se adolescenti moraju nositi.
Uz to, javlja se i pubertet kod dječaka i djevojčica kojega prate određene specifičnosti s kojima se ponekad nije lako nositi. Sve navedeno kod djece doprinosi razvoju straha i više razine anksioznosti koja je u određenoj mjeri i uobičajena. No, problem se javlja kada dijete izbjegava školu, markira, ima jako loše ocjene, nema prijatelje, ne razgovara o školi i svojim emocijama općenito, pokazuje depresivne obrasce ponašanja itd.
S adolescentima je važno paziti na komunikaciju i ne nagliti sa zaključcima. Potrebno im je ostaviti dovoljno vremena da se izreknu, ali i pokušati saznati što je u pozadini prije nego se stvari zakompliciraju. S obzirom na prisutnost bullyinga u školama, pokušajte saznati je li riječ o nekoj vrsti zlostavljanja prije nego djetetov strah i loše ocjene pripišete lijenosti ili neodgovornosti.
Suočavanje sa strahom od škole
Djeci i adolescentima koji osjećaju strah od škole može se pomoći, ali obično je u pitanju zajednički napor između savjetnika za mentalno zdravlje, učitelja, roditelja i djece. Da bi dijete naučilo savladati svoj strah od škole, on se mora rješavati izravno. Postoje dobro razvijeni programi koji se koriste za svladavanje predmeta ili situacija kojih se ljudi boje. Bilo da je u pitanju strah od letenja, visine, pasa ili škole, koraci su poprilično isti.
U osnovi, razvija se individualiziran program za svaku osobu kako bi joj se postepeno mogla približiti stvar ili situacija koje se boji. Metode za upravljanje strahovima se s vremenom uče i pojačavaju, a kada osoba uspije svladati određene tehnike, shvaća da je izvor straha moguće preživjeti i prevladati bez popratnih simptoma.
Međutim, za to je potrebno vrijeme. Ne smijete očekivati od djece da ovaj problem riješe preko noći. Kao roditelji, trebali biste im biti podrška i svakodnevno graditi kvalitetnu podržavajuću komunikaciju i povjerenje s djetetom. Bilo bi dobro da im jasno dajete do znanja da vam se mogu požaliti oko škole, ali i svega što ona nosi sa sobom, od loših ocjena i markiranja pa sve do vršnjačkih razmirica i ljubavnih briga.
Pokušajte ih redovito ohrabrivati u vezi škole i ukazivati na njihovu vrijednost koja ne ovisi o ocjenama i uspjehu na ispitu. Potičite ih da odlaze na druženja i izvannastavne aktivnosti s prijateljima iz škole kako bi razvili prijateljstva i osigurali socijalnu podršku u školi.
Također bi bilo dobro da redovito odlazite na roditeljske sastanke i razgovarate s učiteljima i profesorima ako sumnjate na određene probleme sa strahom od škole kod djeteta. Ponekad učitelji mogu jasnije shvatiti moguće uzroke ovog problema s obzirom na to da mnogo vremena provedu s djetetom.
Uzmite u obzir i pomoć ostalih službi u školi koje vam mogu pomoći. Školski psiholog ili pedagog mogu biti od velike pomoći djetetu ukoliko ono odbija razgovarati o svojem strahu s roditeljima. To se posebno odnosi na adolescente kojima je ponekad lakše izreći svoje osjećaje i probleme ljudima s kojima direktno nisu povezani.
