Krpelji, ti mali, ružni, no vrlo opasni nametnici, nastanjuju isti prostor kao i ljudi i vrlo im je zgodno “prilijepiti” se na čovjekovu kožu i sisati krv. Taj se nametnik, kao i svaki drugi, može iskorijeniti i uništiti, no krpelji mogu biti vrlo opasni.
“Meki” i “tvrdi” krpelji razlikuju se po tome što kod “tvrdih” rilice stoji na gornjem, a kod “mekih” na donjem dijelu tijela. Mogu narasti i do 3 cm u dužinu, a zajedničko im je to što su isključivo – krvopije!
Upravo kontakt s krvlju predstavlja opasnost za “domaćina” jer su krpelji vrlo često prijenosnici zaraznih bolesti, od kojih neke mogu biti i smrtonosne. Ne samo da će se krpelj hraniti na koži čovjeka, a podjednako tako i životinja, gdje će se udobno smjestiti u krznu, nego će sišući mu krv ženke krpelja ondje “čuvati trudnoću” i toviti se do neprepoznatljivosti. Ženke često mijenjaju “stanare” pa su znatno opasnije od muških krpelja.
Lajmska bolest, zaraza koju prenose krpelji, najčešće dolazi od krpelja koji žive na koži divljači i papkara. Ubod je uglavnom bezbolan, no vrlo brzo slijedi crvenilo, oteklina, a nakon desetak dana simptomi koji nalikuju gripi te su praćeni glavoboljom, bolovima u zglobovima, malaksalošću, groznicom... Zanemare li se simptomi, tegobe se mogu razviti u artritis, oštećenja perifernog živčanog sustava, pa i zastoj rada srca.
Ubod krpelja često je uzrok i meningitisa i encefalitisa koji se mogu prepoznati po ukočenom vratu, zaboravnosti, konfuziji, groznici i preosjetljivosti na svjetlost.
Svima koji često borave u prirodi savjetuje se da se cijepe, a oni koji odlaze na izlete trebali bi i nekoliko puta u danu obilno nanositi repelent kojim će zaštititi izložene dijelove tijela, ali i kosu i uši. Posebno budite oprezni s djecom koja će se valjati na travi. Zaštitite i kućne ljubimce kako oni krpelja ne bi unijeli u dom.
