"Tata kaže da je mama zločesta, a mama kaže da je on glup", riječi su 6-godišnje djevojčice, tek jedne u nizu žrtava konfliktnih razvoda. A kada se ovoj istinitoj, proživljenoj rečenici, izrečenoj pred stručnjacima u Poliklinici za zaštitu djece Grada Zagreba, doda i porazna statistika, stječe se dojam da drukčijih razvoda od konfliktnih – gotovo da i nema.
Naime, centri za socijalnu skrb proveli su istraživanje koje je pokazalo da je tijekom prošle godine, na ukupno 2653 postupka razvoda braka, zabilježen čak 1131 slučaj manipulacije djetetom, ili 42,63 posto, što je iznimno velik porast, osobito u odnosu na godinu prije, kad je zabilježeno "samo" 30,33 posto. Brojke su uznemirujuće i pokazuju da, praktično, svako drugo dijete služi kao oružje jedne od zaraćenih strana tijekom postupka razvoda, a iznijela ih je pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić na jučerašnjem predstavljanju zbornika "Djeca i konfliktni razvodi".
– Razvod je stresna situacija, šok za dijete i životna promjena izvan njegove kontrole koja kod djeteta izaziva tugu, nesigurnost, ljutnju i krivnju. Koliko će duboke te posljedice biti, ovisi isključivo o roditeljima. Prilagodba novonastaloj situaciji može biti i te kako otežana ako se roditelji djecom koriste u međusobnom razračunavanju. Naše iskustvo govori da se to vrlo često događa, no time se krše brojna dječja prava – istaknula je pravobraniteljica.
Gordana Buljan-Flander, pak, upozorila je da svakodnevno svjedoči dokle su roditelji, na štetu djece, spremni ići u namjeri da se osvete bivšem partneru.
– Uočili smo da su lažne optužbe za seksualno zlostavljanje najmoćnije oružje u toj borbi, no takvi roditelji poslije ne snose nikakve posljedice – upozorila je.
Premda svjesni da se sustav ne može mijenjati preko noći, iz Ureda pravobraniteljice uputili su niz preporuka ministarstvima da se prekine s praksom priznavanja poraza i pokazivanjem nemoći, čime se opet krše dječja prava.
\"...Premda svjesni da se sustav ne može mijenjati preko noći...\" Naravno da se zakoni ( kada se to zaista i hoće ) mogu vrlo brzo nadopunjavati i mijenjati. Ako se može podilaziti EU i donositi zakone slične njihovima čak ii prije nego smo postali članicom, onda se može i zaštititi djecu. Treba samo htjeti. No, kod nas je obično prvo pitanje ono famozno: A gdje sam tu ja ? ili prevedeno: Koliko ide meni ?