Pojavom korone, virusa koji je prerastao u globalnu epidemiju, neke su bolesti (neopravdano) pale u drugi plan. Jedna od njih je i dijabetes od kojeg pati svaki deseti čovjek na svijetu.[1]
Koliko je ovo ozbiljna, a ipak zanemarena tema i u Hrvatskoj, ukazuju službene brojke. Prema informacijama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, procjenjuje se da je broj osoba s dijabetesom u Hrvatskoj veći od pola milijuna, da 90 posto svih oboljelih ima dijabetes tipa 2 (koji se većinom javlja kao posljedica suvremenog, sjedilačkog načina života i nepravilne prehrane) te da je samo jedna od dvije oboljele osobe svjesna svoje dijagnoze, odnosno zna da ima dijabetes[2].
Komplikacije povezane s dijabetesom mogu rezultirati povećanjem invaliditeta, skraćenim životnim vijekom i ogromnim troškovima u zdravstvenom sustavu pa je razumljivo zašto se dijabetes smatra jednim od najvećih zdravstvenih izazova 21. stoljeća.
Srećom, razvoj u skrbi i liječenju dijabetesa, kao i bolje razumijevanje odnosa između kontrole dijabetesa i razvoja komplikacija, evoluirali su tijekom posljednjih desetljeća. Uvođenjem sustava za kontinuirano praćenje glukoze napravljen je pak jedan od ključnih iskoraka u području skrbi za oboljele od dijabetesa.
Naime, redovna samokontrola pokazala se, uz već standardna pravila o uravnoteženoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti, kao jedan od najvažnijih čimbenika u praćenju dijabetesa i sprječavanju s njim povezanih komplikacija. Samokontrola je ujedno i ključna odrednica novog pristupa u liječenju dijabetesa u kojemu korištenje moderne tehnologije omogućuje poboljšanu kontrolu i ishode liječenja.
Sustavi za kontinuirano praćenje glukoze, poput FreeStyle Libre sustava, oslobađaju oboljele od svakodnevnih uboda potrebnih za mjerenje glukoze iz krvi, budući da senzor kontinuirano i točno mjeri razinu glukoze u međustaničnoj tekućini tijekom cijelog dana.
Na temelju informacija izmjerenih FreeStyle Libre senzorom oboljela osoba može korigirati prehranu i odrediti razinu svoje tjelesne aktivnosti, dok liječnik može optimizirati inzulinsku terapiju.
Osim što se time smanjuju šanse za hiperglikemiju i hipoglikemiju, oboljele osobe s ovom se tehnologijom osjećaju sigurnije te bezbrižnije obavljaju svakodnevne aktivnosti.
Mirna Brkušić, mlada farmaceutkinja iz Zagreba, s dijabetesom živi posljednjih osam godina.
- Kada mi je par dana prije Božića 2014. dijagnosticiran dijabetes, malo je reći da sam bila u šoku. Prvih nekoliko dana nakon izlaska iz bolnice nisam bila ni svjesna dijagnoze i kao da sam odlučila ignorirati činjenicu da ću ipak morati uvesti neke promjene u svakodnevicu, započela je Mirna priču o borbi s dijabetesom tip 1.
Iako je po struci farmaceutkinja, priznaje kako je i sama imala predrasude prema ovoj bolesti.
- Te predrasude datiraju iz razdoblja u kojem medicina i tehnologija nisu bile na današnjoj razini pa je život s dijabetesom podrazumijevao stalna odricanja i stroge režime – ističe Mirna. No, počeci su, dodaje, bili poprilično teški.
- U početku, glukozu sam mjerila iz jagodice prsta i to prije svakog obroka što, ne samo da je bilo nepraktično, već je bilo i dosta bolno. Nakon nekog vremena, na vršcima prstiju više nije bilo mjesta bez uboda. Srećom, danas je tu bolnu aktivnost zamijenio FreeStyle Libre sustav za kontinuirano praćenje glukoze. Jednostavnim skeniranjem čitača preko senzora u svakom trenutku mogu saznati vrijednost glukoze u tijelu te kakav je trend njezinog kretanja, što mi uvelike olakšava prilagodbu doza inzulina i općenito mi život čini puno jednostavnijim i sigurnijim. Volim reći da je najbolji prijatelj dobre regulacije glukoze zapravo rutina i zdrava prehrana pa zahvaljujući ovakvom „pametnom“ monitoringu bolesti, vodim normalan i zdrav život – kaže naša sugovornica.
Mirna pojašnjava kako se zbog senzora osjeća sigurnije jer vrijednosti glukoze, odnosno uvid u smjer njezinog kretanja, znači da se „odlasci“ u hipoglikemiju ili hiperglikemiju, potencijalne opasne posljedice šećerne bolesti, mogu spriječiti. Sve ove vrijedne podatke oboljela osoba može vrlo jednostavno unutar sustava podijeliti sa svojim liječnikom i tako još dodatno utjecati na kvalitetu i ishode liječenja.
Sustav za kontinuirano praćenje glukoze postavlja se jednom u 14 dana na stražnju stranu nadlaktice. Oboljela osoba senzor ne skida čak ni pri tuširanju ili kupanju u moru i bazenu jer je vodootporan.
- Dobro prianja za tijelo te nije vjerojatno da će se odlijepiti, čak ni pri nekim zahtjevnijim fizičkim aktivnostima, primjerice treninga – ističe Mirna.
Na temelju osobnog iskustva života s dijabetesom, kaže kako je dijabetes bolest s kojom se može (a i mora) naučiti živjeti normalno te da sve vezano za bolest danas smatra dijelom uobičajene rutine.
- Dijabetes je postao moj doživotni suputnik i od trenutka u kojem sam prihvatila tu činjenicu više nemam osjećaj da mi oduzima vrijeme. Uz dostupnu tehnologiju lakše je naučiti slušati svoje tijelo, ali i predvidjeti opasne situacije. Najvažnija je ispravna reakcija na dostupne trendove kretanja glukoze, pogotovo u situacijama u kojima je potreban dodatan oprez, npr. kod napornih treninga, izleta na Sljeme, obilnije večere na vjenčanju i sl. Kad osjetim pojačanu žeđ i zamućen vid, sad u trenu, jednim skeniranjem potvrđujem hiperglikemiju i znam kako reagirati. Ista je stvar i kod recimo drhtavice te gladi – zaključila je Mirna. S dijabetesom, nažalost, živi čak tri četvrtine njezine cjelokupne obitelji, no, bolest ih je, kako kaže, samo još više zbližila.
- Nekom čudnom igrom sudbine, u mojoj obitelji, tata, mlađi brat i ja imamo tip 1 dijabetes. Mama je tu kao počasni član jer ona je, usudila bih se reći, glavni razlog zašto tata, koji već preko 40 godina ima dijabetes, nema skoro nikakvu posljedicu takvog dugogodišnjeg dijabetičkog staža. U njegovo vrijeme nisu postojali ni kontinuirani mjerači glukoze, ni pumpice, ni moderni inzulini pa se zapravo mogao osloniti jedino na redovitu samokontrolu, fizičku aktivnost i zdravu prehranu. U svemu ovome, najvažnije je da smo si međusobna podrška jer dobro znamo s čime smo suočeni. Od malena smo i brat i ja uključeni u rad udruge dijabetičara u Makarskoj, čiji je tata predsjednik te nas je i to dodatno povezalo, čak i u vremenu kad nismo imali dijabetes – prisjetila se Mirna.
Iako dijabetes može izazvati nerazumijevanje ili sažaljenje, Mirna kaže – važno je dobro razlikovati stvari.
- Mislim da sažalijevanje i "žao mi je zbog situacije u kojoj se nalaziš" nisu ista stvar, jer sažalijevanje ima ipak neke negativne konotacije i jasno je da bi osobi oboljeloj od dijabetesa smetalo da netko za njih misli "jadan ti, ne možeš ništa". Dijabetes je kronična bolest koja se može držati pod kontrolom onoliko koliko se potrudimo te je s njom moguć sasvim normalan život bez nekih većih komplikacija. Pri tome je ključna edukacija, micanje stigme s bolesti, jer postoji jako puno primjera mladih ljudi koji su uspješni u svojim karijerama i životima. Čak ne bih rekla da su uspješni "unatoč dijabetesu" nego "zbog dijabetesa" jer nam dijagnoza daje jednu dodatnu dozu upornosti, odgovornosti i discipline. Mogu posvjedočiti i vlastitim primjerom gdje, uz dijabetes, radim u ljekarni kao magistra, završavam postdiplomski studij kliničke farmacije, imam psa, bavim se plesom, volim putovanja, a živim sama. Drago mi je što su nove tehnologije, kao što su sustavi za kontinuirano praćenje glukoze postali dostupni širem krugu oboljelih osoba. Život znači odgovornost, a na našem su putovanju promjene stalne, a poteškoće, nažalost, neizbježne. Mali koraci koje čovjek danas može poduzeti da odgodi ili spriječi bolesti, izrazito su važni u stvaranju preduvjeta za dug, zdrav i ispunjen život – za kraj je istaknula Mirna.
Dostupnost modernih tehnoloških rješenja za kontinuirano praćenje glukoze u svim ljekarnama diljem Hrvatske dodatan je iskorak u kontekstu osvještavanja uloge oboljelih u kontroli vlastite bolesti, ali i omogućavanja jednostavnijeg i učinkovitijeg praćenja bolesti svim oboljelima od dijabetesa.
Sadržaj nastao u suradnji s Abbottom.
FreeStyle, Libre i srodne trgovačke marke zaštićene su marke društva Abbott.
© 2022 Abbott ADC-54323 v1.0 Abbott Laboratories d.o.o., Koranska 2, Zagreb.
