Došli smo do kraja ovogodišnje turističke patrole Večernjaka. Putujući od Savudrije do Prevlake, a pritom obilazeći i dio otoka, u posljednjih 40-ak dana ovaj reporterski dvojac prevalio je tisuće kilometara i priličan broj nautičkih milja. Cilj je bio samo jedan – provjeriti krvnu sliku naših najpoznatijih ljetovališta, i to na najpošteniji mogući način – anonimno. Zbog toga nas lokalni barbe, načelnici, gradonačelnici i barabe nisu mogli potezati za rukav, što novinarska sudba obično jest, te nas pritom nagovarati i petljati neke svoje verzije istine. Na ovaj smo način putovali i kako bismo se najlakše uživjeli u ulogu običnog turista, stranca ili domaćeg. Željeli smo i dobili upravo to da se osjećamo kao Franz iz Regensburga, Karol iz Praga ili Đuro iz Piškorevaca. Zapravo smo svi zajedno dijelili hrvatsku turističku realnost. Točnije, njezine dobre i loše strane. Hvalili smo one koji su to zaslužili, a bome i fino gadili one koji su to zaslužili.
Kasno Bajs na Zrće stiže
Kao osnovni kriterij pri ocjenjivanju određenog mjesta uzimali smo atmosferu koja u njemu vlada. Jasno, pritom nismo zanemarivali ni ponudu koju pruža svojim gostima. Nekoliko stvari više no druge pritom su nam privukle pozornost. Prvo, nismo mogli ne primijetiti svakodnevno bombardiranje javnosti podacima prosutim iz rukava revnih državnih statističara o tome kako ova sezona ruši sve rekorde. Možda iz njihove perspektive to i izgleda tako, ali ugostitelji s kojima smo razgovarali većinom su nam se žalili na nikad lošiju posjećenost klubova i restorana. Dakle, poštovani račundžije – možda gostiju i jest više nego proteklih godina, ali znate, većina ovih vam ima zmiju u džepu. I stoga nam nemojte petljati jer svi mi znamo da su ove godine izbori. Drugo se odnosi na činjenicu da je čak i naš uvaženi ministar turizma ove godine svojom prevažnom pojavom na Zrću tom mjestu, tj. plaži, dao legitimitet. I značenje. Smiješno, gospodine Bajs, jer je Zrće na partijanerskoj karti svijeta debelo podcrtano već najmanje 10 godine. Došli ste prekasno. Plus što nitko više nije impresioniran plažom s tri kluba, hrpom droge i ubitačnim basevima koji zajedno balavicama skidaju grudnjake i ponešto morala. Treće se odnosi na to da svi već znamo da se na Jadranu odmara gomila poznatih, pa ni to više nije vijest.
Osobno, meni je puno više pozornosti privuklo to što se u pola navedenih mjesta na plaži može čuti srpska cajka. Fuj. Nadalje i to da uz rive ima sve manje ribe, a sve više ćevapa. Oglašenih na velikim plakatima. Fuj br. 2. Primijetio sam i to da 50 posto onih koji rade u lokalima uz more dolazi iz susjednih država. Ovo sam rekao vama, premijerko, koji se navodno borite za nova radna mjesta. Hrvati vam se radije kupaju nego delaju. Trebam li se vama obratiti i vezano za građevinski kaos koji vlada uz naše more? Osobno, u zatvor bih strpao sve koji su dopustili ovakvo brutalno nagrđivanje obale. O kineskoj bižuteriji umjesto autohtonih suvenira ipak nećemo. Dosadili smo već i samima sebi.
Povijest, zabava, imidž
I u tom općem ludilu valja primijetiti kako su se ove godine izdigli veliki gradovi. U Puli, Zadru i Splitu užitak je ljetovati. Veći nego u manjim mjestima uokolo jer oni imaju za svakoga ponešto. O lošim mjestima, poput Medulina, također nećemo. Zato izdvajamo Korčulu, Bol, Dubrovnik koji su zaista posebni, svaki na svoj način. Lijepi i ugodni, što potvrđuju i odlični gosti koji ih posjećuju. Za kraj valja samo reći Hvar. Taj grad ima sve i još ono nešto više od toga. Povijest, zabavu, atmosferu, imidž. Iz Hvara nam je bilo najteže otići. I zato se u njega vraćamo s nagradom patrole...
i uz cinjenicu da smo saznali tko su tajni reporteri i da ih je lako podmititi, saznali smo i da se ili ne znaju sluziti hrvatskim jezikom, ili su i tu potplaceni da provociraju srbizmima kao npr ono \"sampioni\" u podnaslovu....