Kako na Rab? Samo skreni – stari je štos vezan za rapsku psihijatriju, jednu od prvih asocijacija kada se uopće spomene ovaj otok. Je li prikladno spomenuti da je ova zgrada zaista lijepa?
Hajmo radije dalje ili točnije na početak. Na trajekt.
Ako se izuzmu povremene gužve na magistrali i ako si jedan od sretnika koji su na odmoru, što pretpostavlja da imaš dovoljno vremena koje ne želiš trošiti na suicidalno i homicidalno jurcanje i prestizanje povremenih kolona po oštrim zavojima, vožnja prema pristaništu može biti prava uživancija. Pogotovo kada se južnije od Krka otkriju Sv. Grgur, Goli i Prvić, okruženi azurnim morem.
Naravno, ako nije jedan od onih kišnih ljetnih dana koji me već neko vrijeme prate. Onome tko prvi put dolazi na Rab može se učiniti da ga je neko grdno izvarao jer nema šanse da je riječ o najzelenijem hrvatskom otoku.
Dobro planiranje
Da je šuma Dundo izmišljena stvar i da je prije riječ o pristajanju na tamnu stranu Mjeseca. Bura se rađa u Senju, jača kroz Podvelebitski kanal pa tu gdje ta stara gospođa puše, trava ne raste.
Na svu sreću već nakon prvih nekoliko zavoja po otoku ovaj surovi okoliš počinje sličiti na naša mediteranska očekivanja i pokazuje se prvo zelenilo, škrto mediteransko bilje. S desne strane “kanat“, s lijeve Barbatski kanal. Ima ovdje ugodnih hotela, ali Rab je upravo jedno od onih mjesta na kojima se zgodno uživjeti u traženje ponude iza tabli ‘Zimmer frei’. Nakon 120 godina bavljenja turizmom ovi ljudi znaju što rade. Kažu mi da u svojim kućama nerijetko primaju već i treću generaciju istih obitelji. Ona prva spavala je u njihovim sobama i jela u njihovim kuhinjama jer druge nije bilo. Danas to izgleda nešto drugačije. Ispred trgovačkih centara gužva je veća no u restoranima. Ne kritiziram, već samo zaključujem da je logika jasna – tri dana kao car ili se malo stisnut pa uživati tjedan dana na moru. Iako, pitanje je koliko se stigne uživati ako se recimo kuha dva obroka dnevno za sedmero ljudi u jednosobnom apartmanu.
Kada smo već kod dobrog planiranja, valja spomenuti da će ovdje najbolje proći oni koji se na otoku zateknu u vrijeme Rapske fjere i festivala srednjovjekovnih zanata. Must see za sve koji vole i znaju cijeniti kulturu i stare običaje, a usput su i ljubitelji kvalitetne zabave. Na tren otputovati kroz vrijeme, vidjeti samostreličare, družiti se s kovačima, ribarima, fratrima apotekarima, zanatlijama svake vrste, kušati leću, pršut, uz čašu vina se izgubiti po drevnim ulicama – doživljaj je zbog kojeg se ovamo isplati doći.
Duge pješčane uvale
Za šetnju preporučujem Srednju ulicu (jedna od tri u gradu Rabu: Donja, Srednja, Gornja – govorimo o praktičnosti, zar ne?) do male katedrale, pogled – Dolin, Pag, Laganj, Dolfin, Trstenik u daljini – dođe mi da iznajmim barku i sve to obiđem.
Valja se spustiti i na šetnicu kroz Gornju ulicu, preko Piazzete stepenicama dolje – preporučujem dnevno ili večernje (s tendencijom prema noćnom) osvježenje u Banovoj vili. Jednostavan ambijent, nenametljiva muzika, brza usluga – i kraj mora je.
Što se tiče noćnog života, ovdje nema neke velike fertutme. U Mjesečevoj zoni blizu pristaništa trajekta nalazi se beach club Santos koji valja vidjeti. Naravno, ako nemate tu sreću kao ja pa da ovdje imate dobrog prijatelja koji je spreman pozabaviti se pekom koja će nas ispod svjetla starog ferala i s čašom u ruci na tom istom mjestu zadržati do jutra.
Na drugoj strani otoka – druga općina isti biznis – Lopar. Mjesto Rajske plaže, duge pješčane uvale, jedne od onih gdje nakon petominutne šetnje u moru ono ostaje do koljena. Po meni je ona rajska jedino za djecu, pa sam se radije pozabavio šetnjom do malo udaljenijih plaža neobičnih imena – Ciganke i Sahare.
Iz Lopara valja skočiti i preko, do Golog otoka. Interesantno je kako su gadovi zatvor smjestili uz jedan od ljepših dijelova mora uopće.
I zaključak je na kraju jasan. Skrenite i vi jer Rab se zaista isplati doživjeti. Mislim ono, skrenite na trajekt...
He, he... Samo skreni! Nije li Lopar poznat po ljudima velikih glava, kao plodom mnogih incesata u prošlosti? Samo skreni...