Ne računamo li specijal “Beckham in Peckham” iz 2014., posljednja epizoda kultne britanske serije “Only Fools and Horses”, nama znane pod imenom “Mućke”, prikazana je premijerno prije petnaest godina, za Božić 2003. godine. U njoj se legendarni Trotteri, Del Boy i njegov mlađi brat Rodney, vraćaju nakon posjeta majčinu grobu u svoj stan u Peckhamu. Ali umjesto glavnom ulicom Peckhama, vozili su se po West Cross Routeu u zapadno londonskoj četvrti Shepherd’s Bush koja je tom prilikom “glumila” Peckham.
četvrti južno od Temze koju su Trotteri proslavili u najpopularnijoj humorističnoj seriji u povijesti BBC-a zapravo nije gotovo ništa snimljeno iako je Peckham ipak poslužio kao idealno mjesto radnje i predložak radničkog kvarta s čijim se živopisnim likovima i naša publika uspjela odlično saživjeti, osobito kroz prizmu savršeno pogođenog prijevoda imena serije.
“Znamenitosti” Peckhama nema u turističkim preporukama Londona, po sastavu stanovništva nema previše veze s junacima serije, ali kad bi se Del Boy Trotter ovih dana prošetao tom četvrti na jugoistoku Brexit-prijestolnice, možda bi čak i bio ponosan.
Zavođenje za šankom
Jedne kišne večeri krajem studenog stigli smo “dvanaesticom” do glavne ulice Rye Lane, iskrcavši se jedva dvjestotinjak metara od puba The Nags Head. Baš tako zvala se krčma u kojoj se odvija dobar dio radnje, u kojoj su Trotteri maštali i kovali planove kako će u ovo doba sljedeće godine već biti milijunaši. U Kobiljoj glavi Rodney je razrađivao plan kako će snimiti film, a Del ispijao omiljeni mu koktel Karipski pastuh i uvjeravao ga da u filmu obavezno mora imati nosoroga!?
Stric Albert goste je zabavljao ratnim pričama i svirkom na klaviru dok se s Knock Knockom nije potukao zbog madame Dore Lane i popio nokaut, a urnebesni se Brzi hvalio medaljom za vjerno služenje općini jer cijeli radni vijek čisti kvart istom metlom! Kojoj je petnaest puta promijenio dršku i dvadeset puta četku...
Peckhamska Kobilja glava nije jedina krčma tog imena u Londonu, ukupno ih je najmanje šest. Isti naziv, i to s istaknutom slikom konjske glave, nosi i popularni pub uz tržnicu u Covent Gardenu, ali ondje rade talijanske konobarice, dolaze uglavnom fina gospoda i služe se mockteli, što god to bilo. Jedna je u Peckhamu obližnjem Camberwellu, izvana zamračena, ispred ulaza motaju se sumnjivci, a na vratima je upozorenje da nema ulazaka poslije pola dvanaest. Pravo je pitanje ima li izlaska kad jednom uđeš.
Zato je peckhamska Kobilja glava ipak bila pravi izbor. Kad smo stigli, tetovirana konobarica pušila je na ulazu i prebirala po mobitelu, a najstariji gost u trenirci i sa sprintericama na nogama zavodio je gospođu koja je izgledala kao strina Therese May. Interijer je blago rečeno zanimljiv, a gosti lokalni kroneri koji se svi međusobno poznaju i do kraja večeri tako se lijepo ponapiju da jedva jedni druge razumiju. U ponudi su čaše chardonnaya za 3,80 funti, najjeftinije točeno pivo koje smo našli u Londonu, prastari džuboks i pikado koje su zaposjele četiri nevjerojatno neprivlačne mlade Engleskinje. Da, i konjske utrke na televizoru s ponudama za klađenje. Englezi su općenito opsjednuti konjima, osim Kobilje glave grad je pun pubova s imenima poput Konji i kočije, Konji i štale, Bijeli konj, Leteći konj, Potkova...
Hit večeri u Kobiljoj glavi bio je ulazak mladog para koji su se motali onuda hineći da traže gdje će sjesti, dok cura nije otišla u toalet da bi nakon toga zajedno praktički istrčali iz lokala... Nije prošlo neprimijećeno, stalni gosti uvrijeđeno su vikali za njima:
– Ej, mali! Ne možeš ovdje voditi curu na pišanje!
– Čovječe, nismo Savoy, ali ovo je previše...
Jednom navratio i Brzi
Nakon njih svratio je – Del Boy novog doba! Lokalni prodavač koji očito često navraća i umjesto svete vode u vidu rumunjskog bijelog vina nudi navodno srebrne džepne satove s lančićem i neke sumnjive kape. Razlika je i to što je ovaj Del očito doseljenik iz Južne Amerike i ne barata baš dobro engleskim. U cijelom pubu nema inače nijedne memorabilije koja bi barem malo podsjetila na kultnu seriju. Navodno nije prije bilo tako, ali bivši gazda ih je sve pokupio sa sobom kad je izgubio licenciju. Možda je to isti onaj koji je otvorio bar imena Only Fools and Horses u portugalskom gradiću Lagosu koji svakog ljeta okupira armija engleskih turista. Gazda tog lijepog puba vozio je isti furgon žute boje u kakvom su se gužvala braća Trotter, na zidovima su visjele slike iz popularnog “sitcoma”, a jednom je navodno navratio i Brzi. Čim je zakoračio na ulazna vrata, uslijedila je histerija. Okrenuo se i nestao bez traga.
Pomalo razočarani napustili smo peckhamsku Kobilju glavu i prebacili se u obližnji i puno življi pub također uzbudljivog imena – John jednorog! Peckham noću nije previše opasan, ali nije ni neko mjesto za šetnju. Glavna ulica Rye Lane krcata je trgovinama jeftinom robom i fast foodovima nacionalnih kuhinja od turske do kineske, a kažu da ima puno više outlet trgovina na malo po četvornom metru i da je puno profitabilnija te tako plati više poreza nego luksuzni trgovački centar Westfield Stratford. Da prošeće glavnom ulicom, Del Boy bi vjerojatno bio ponosan kad bi vidio kakav je Peckham postao, a vjerojatno bi se svidio i mami Trotter koja je, po Delovim riječima, bila prava dama jer je prva u Peckhamu pušila mentol cigarete. A teško da bi se svidio Delovu najvećem “suparniku” Boycieju, punim imenom Terrance Aubrey Boyce, bogatom aristokratskom uljezu u Mućkama koji je jednom prilikom u seriji objasnio kako su i kada stvari u Peckhamu otišle u krivom smjeru...
Pogledajte i galeriju Kako izgledaju ove žene sa i bez šminke
– Jeste li znali da je prije 500 godina ovo bila predivna zelena, mirna površina po kojoj su pasli plemeniti konji? Stari Grof od Peckhama imao je dvorac na mjestu gdje je sada Kwik-fit radionica. Sluškinje kose boje lana uvečer bi plesale oko svibanjskog stupa. A onda su jednog sudbinskog dana stigli Trotteri u ukradenom Zephyru. Prije nego se itko snašao, sluškinje su obeščašćene, staroga grofa prodali su za oklop, a netko je ukrao svibanjski stup!
Iako spada u siromašniji dio Londona, Peckham je ipak posljednjih godina postao privlačan, pa čak i skup, a simboličan početak promjena označila je gradnja knjižnice 2000. godine. Dizajnirao ju je Will Alsop, a osvojila je prestižnu Stirlingovu nagradu za arhitekturu. Peckham je nakon toga postao okupljalište fanatičnih ljubitelja postmoderne arhitekture, a prije nego što su lokalci stigli reći “you plonkers!” pojavili su se pop-up restorani, patisserije, trgovine organskom hranom i cijeli niz drugih pomodarskih radnji. Nedavno je jedna oronula, ranije skvotana kuća prodana za 650.000 funti!
Za pola sata na Piccadillyju
Isti onakav stan u kakvom su “živjeli” Trotteri u Peckhamu je 2015. prodan za 330.000 funti. Kako? Peckham je postao privlačan kreativnim ljudima s novcem zbog odlične prometne povezanosti s centrom. Za 12 minuta vožnje prepoznatljivim autobusom na kat možeš biti na East Endu, za pola sata na Piccadillyju.
– Mnogo je Del Boya danas po Peckhamu. Jedino što je veća vjerojatnost da su Albanci ili Nigerijci nego da pripadaju nekoj engleskoj radničkoj klasi. Puno je snalažljivosti i sivog poduzetništva – kažu dobri poznavatelji Peckhama. Inače, bijeli Britanci prema posljednjem popisu stanovništva čine svega četvrtinu žitelja te četvrti. Kako god, ostali smo šokirani šetajući tim i obližnjim dijelovima Londona shvativši da male trgovine i radnje svih vrsta ne samo da nisu izumrle kao u Zagrebu pod najezdom velikih trgovačkih lanaca i supermarketa, već gotovo da proživljavaju zlatno doba.
Mućke ipak nisu snimane ovdje, već na drugim lokacijama. Peckham su zapravo “glumili” manji engleski gradovi Brighton, Salisbury, Ipswich, Hull, Bristol... Scene iz Kobilje glave snimane su u pubovima poput Middlesex Armsa i Bolton Hotela. Del Boy bi poludio kad bi saznao da ovaj drugi još od 1995. nije pub, već je prenamijenjen za rezidencijalnu upotrebu. Naravno, nikad u Londonu nije postojala ni Kuća Nelsona Mandele već je stan Trotterovih bio u tzv. Harlech Toweru u Actonu na zapadu Londona.
Od 9. veljače na West Endu
Prije sedam godina jedan od stanova u toj zgradi namješten je da izgleda baš kao Delov stan, s užasnim tepihom, lutkom za napuhavanje, starim televizorom, neukusnim barom i smiješnim namještajem. Iznajmljen je po cijeni iz 1981., za 18 funti po noćenju, kako bi se obilježila trideseta godišnjica početka serije. Za današnji London poprilično jeftino, ali to je bilo prigodno. Ipak se puno toga promijenilo od 1981. kad je počelo snimanje serije, godinu dana nakon što je Margaret Thatcher uvela pravo otkupa općinskih stanova. Da je Del Boy kupio stan u Harlech Toweru u kojem se odvijalo snimanje, ostvario bi lijepu zaradu – nedavno je dvosobni stan u toj četvrti prodan za 265.000 funti. Ali još bi bolji posao ostvario da je to pravo iskoristio baš u Peckhamu: procjenjuje se da trosobni stan u Peckhamu sličan onom u kakvom su Trotteri “živjeli” za vrijeme serije sada dostiže cijenu od 330.000 funti. Lovely jubbly!
Autor serije, ujedno i pisac scenarija John Sullivan umro je 2011. godine, ali život kultne serije nastavio je njegov sin Jim Sullivan napisavši mjuzikl “Only Fools and Horses” u kojem će dionice imati i Del Boy i Rodney, ali originalni glumci David James i Nicholas Lyndhurst neće sudjelovati. Premijera mjuzikla predviđena je za 9. veljače 2019. na londonskom West Endu u Royal Haymarket teatru i time će se obnoviti sjećanje na najpopularniju britansku seriju u povijesti čija jedna epizoda i danas drži rekord od 24 milijuna gledatelja u trenucima prvog prikazivanja.
Serija nije osvojila samo Britance, već i dobar dio Europe, osobito naš. Imali su Britanci u BBC-jevoj produkciji još vrhunskih humorističnih ostvarenja poput “Crne Guje”, “Milorda”, “Alo, aloa”, “Fawlty Towersa”, “Monty Pythona”... Svaka je imala urnebesne trenutke i jake adute, ali nijedna nije legla na naše balkansko tlo tako plodno kao Mućke. Možda zbog fantastično pogođenog prijevoda, možda zato što po pogledu na život i smicalicama, baš mućkama, kojima prečacem želimo do lake zarade i lagodnog života nikog bliskijeg od Dela nikad nismo imali, možda zbog svih onih briljantnih likova poput strica Alberta i njegovog omiljenog nam šlagvorta “during the war...”. A možda i zbog svega toga pomalo.
Pogledajte i video Božićna priča obitelji Salaj 2018
Dobro napisano!