Bicikl nije osmislio jedan izumitelj, no sigurno bi svi dobili priznanja i zahvale onih koji svakodnevno pedaliraju.
Priče bake i djeda
Vozilo na dva kotača postalo je omiljeno u europskim gradovima. Na njemu se ide na posao, u vrtić i školu, a i Zagreb se svake godine, barem po broju biciklista, bliži tim metropolama. Iako je infrastruktura, kao i kultura vozača, još daleko od europske, kako kažu oni koji se na biciklu voze svakog dana, ipak ide prema boljem. Vidi Ungar bicikliranje je upisano u genskom kodu. Njezini baka i djed još su tridesetih godina na dva kotača obišli pola Europe, iz Nizozemske donijeli su informaciju da su tamo ceste popločane drvetom donesenim iz nizozemskih kolonija, a upravo zbog tih priča i njezin se život vrti na dva kotača.
– Nije mi odgovarao jedino u trudnoći, bilo mi je teško uzbrdo i muka od treskanja nizbrdo. Lako mogu zamisliti život bez auta, ali bez bicikla ne mogu. Hvata me muka od same pomisli na odlazak u grad autom. I mnoga ljetovanja sam provela na biciklu, nekoliko puta vozila od Zagreba do mora – kaže mama dvoje djece koja su na svoja prva putovanja, u vrtić i školu, krenula upravo u malenoj prikolici prikvačenoj za bicikl.
Tek 12 minuta do posla dovoljno je Vinki Fabris, violinistici. Nije puno duži put od Trešnjevke do KD-a Lisinski ni autom, no na to i ne pomišlja. Zimi ne vozi bicikl, priznaje, ali samo zato jer mora čuvati svoje prste od mogućih lomova.
– Stalno sam na njemu. Koncerti, izlasci, posao. Svaki dan. Tako rade svi u mojoj obitelji. Mislim da nam je to obiteljska crta. Koliko se sjećam, oduvijek vozim bez pomoćnih kotača, davno bila predodređena za bicikliranje – kaže violinistica.
Sam do Istanbula
Ivo Frangeš, student prava, na biciklu se odvezao najdalje – čak do Istanbula. Put od 1900 km prošao je sasvim sam. A i dalje ne misli tražiti društvo jer smatra da je bolje putovati sam.
– Prva večer spavanja na otvorenom bila mi je najteža. Reagiraš na svaki šum, nije ti svejedno, no nakon nekog vremena se navikneš. Shvatiš da si u prirodi i da ti je ona prijatelj – rekao je mladi pustolov.
Prošao je sedam zemalja i na putovanjima upoznao mnoge bicikliste.
– To je jedinstvena prilika da vidiš sve. Kada putuješ vlakom, autom ili avionom, puno ti toga promakne, a na biciklu možeš što te volja, stati gdje želiš, družiti se s kim želiš, spavati kada želiš i gdje želiš ... – kaže Frangeš.
>>Kako se vozio bicikl 1914.? Uz dozvolu!
