Jonathanu Lairdu iz Indiane prepisani su antidepresivi još u travnju 2016. godine nakon što je dobio dijagnozu bipolarnog poremećaja. Nakon mjesec dana uporabe tableta ovaj 38-godišnjak počeo je osjećati simptome gripe, a oči su mu bile toliko otečene i bolne da je imao osjećaj kao da su mu komadići stakla u njima. Simptomi su postajali sve jači, a usne, grlo i cijelo tijelo bili su mu prekriveni u ranama, prenosi DailyMail.com.
Laird je odmah otišao u bolnicu gdje je zaprimljen na intenzivnu njegu i dobio dijagnozu sindrom Stevens-Johnson. Ovaj rijetki poremećaj tjera imunološki sustav da napadne zdravu kožu, genitalije i oči. Jonathanu se koža lica počela ljuštiti i otpadati, rane su ostale otvorene i plodno tlo za infekcije. Zato su liječnici zamotali njegovu glavu zamrznutim svinjskim tkivom kojim se tretiraju opekline jer ono, zahvaljujući kolagenu, vlaži opeklinu i obnavlja kožu.
SJS uglavnom počinje kao gripa, a zatim se pojavi crveni ili ljubičasti osip na koži. Zahvaća i oštećuje sluznice, reproduktivne organe i oči. Laird je bio u težem stanju kada je stigao u bolnicu, a liječnici su se potrudili da spase što je više moguće njegove zdrave kože. Oči su mu zamotali dva tjedna kako bi sačuvali vid.
"Kada obolite od ovog sindroma, vi praktički gorite iznutra i izvana. Počne kao osip, a pretvara se u žuljeve i plikove. Zaštitili su mi oči, a ruke su mi zavezali kako ne bih mogao izvaditi tubu iz grla. Ne sjećam se svega, imao sam osjećaj kao da sanjam, malo sam bio svjestan, malo ne. Čak ne znam ni sjećam li se da su mi oči bile zamotane. Kada sam počeo gledati, komunicirao sam s roditeljima putem papira i olovke jer nisam mogao govoriti. Pitao sam ih hoću li umrijeti, nisu mi imali snage odgovoriti. Izgledao sam užasno."
"Kada sam počeo piti lijekove osjećao sam se bolje na početku. Ubrzo sam primijetio male izrasline u ustima i na jeziku i pomislio kako je neobično i čudno jer su bile crno-crvene. Pogledao sam bolje i vidio iste izrasline i u grlu. Imao sam osjećaj da su mi komadići stakla u očima i bilo me strah dodirnuti ih jer sam imao osjećaj da ću si razrezati oči. Čak i jednostavne stvari kao što je odlazak u kupaonicu nisam mogao obaviti bez medicinskog osoblja. Jedna sestra odvela me u kupaonicu kako bih se, nakon tri tjedna, napokon otuširao. Skinuo sam se pred njom i počeo plakati koliko sam se loše osjećao", ispričao je Jonathan.
Laird, koji inače pati od depresije i bipolarnog poremećaja, osjećao se potpuno bespomoćno. Napokon, 1. lipnja Jonathan je pušten iz bolnice i od tada se oporavlja, a gotovo cijela koža mu se obnovila.
