P: Moja kći ove je godine krenula u školu, no polazak se pretvorio, ma koliko smo se pripremali, u pravu moru. Naime, naša Tia krenula je u školu nedaleko od kuće, a njezina najbolja prijateljica iz vrtića s kojom je odrastala u nešto udaljeniju. Obje teško podnose razdvojenost pa čak i do te mjere da odbijaju odlazak na nastavu, a na satovima čak i plaču. Marko i Marijana H. (Varaždin)
O: Polazak u školu trebalo bi biti razdoblje sa što manje stresa kako bi djeca prihvatila taj novi obrazovno-radni dio života u koji ulaze. Upravo je zato na roditeljima da ih pripreme, što su Tijini mama i tata i učinili. No, djeca se vežu za svoje prijatelje i čvršće nego što odrasli mogu zamisliti pa razdvajanje može biti iznimno traumatično. Tim više ako je riječ o djeci koja su jedinci i kojima je pronalaženje vjernog prijatelja u djetinjstvu svojevrsni nadomjestak za brata ili sestru. Savjetovala bih roditeljima obiju djevojčica da sjednu i dogovore se o tome da male prijateljice ponovno spoje u istom razredu i školi. To će, za očekivati je, biti stimulativno za njih, ali i proces prihvaćanja obrazovnih i radnih navika. Neka u donošenje takve odluke svakako uključe školske pedagoge i psihologe kako bi si olakšali, a potom i nastavničko vijeće.
>>Kako da dijete počne voljeti učenje i koliko trebam raditi s njim?
>>Ako je dijete spremno za školu, u vrtiću će se samo dosađivati
