Čak trećina populacije u kontinentalnom klimatskom pojasu ima problema sa sinusima, a neke projekcije predviđaju da će 2020. godine s problemom boriti se svako peto dijete. Sinusi, te četiri šupljine unutar kosti lica i čela, sastavni su dio gornjeg dišnog puta. Okružuju nosnu šupljinu, ispunjeni su zrakom, a obloženi sluznicom.
- S nosnom šupljinom spojeni su putem relativno malih otvora, tzv. ušća. Sinusi smanjuju težinu kosti lica, povećavaju rezonanciju glasa te djelomično utječu na vlaženje i temperiranje udahnutog zraka - ističe prof. dr. Mislav Gjurić, otorinolaringolog iz Poliklinike Sinteza, naglašavajući kako prilikom svake upale nosne sluznice, od obične prehlade do težih virusnih ili bakterijskih upala, uvijek je upalom zahvaćena i sluznica sinusa.Uzroci su različiti
Specifične virusne upale oštećuju sluznicu i tako stvaraju izvanredne uvjete za bakterijsku infekciju. Upala maksilarnih sinusa (lični sinusi) može nastati od kronične upale zuba u gornjoj čeljusti. Iz granuloma korijena zuba ili iz upaljenih dijelova oko zubala infekcija se može izravno proširiti na šupljinu maksilarnih sinusa. Upali sinusa pogoduju anatomske deformacije nosne pregrade ili nosnih školjki koje sprečavaju dobru ventilaciju sinusa i drenažu za vrijeme upale. Osim upalnih bolesti, paranazalni sinusi oboljevaju kod alergija gornjih dišnih puteva. Izazivači su svakako ambrozija, kućna prašina, pelud trava i stabala, a mogu biti zahvaćeni gljivičnim upalama (aspergiloza), tumorima, kojima su često izloženi radnici u drvnoj industriji i ozljedama. Kronični sinusitis može se razviti kao posljedica često ponavljanih akutnih upala sinusa, pogotovo ako nisu propisno liječene.
Prof. dr. Mislav Gjurić ističe i kako je mnoštvo općih i lokalnih čimbenika koji isto tako pogoduju obolijevanju od kroničnog sinusitisa. Opći čimbenici koji stvaraju sklonost ovoj bolesti su neke kronične bolesti koje smanjuju otpornost organizma prema infekcijama (HIV i fekcija, cistična fibroza te neke druge teže bolesti).
- Upala paranazalnih sinusa nalazi se na drugom mjestu po učestalosti svih oboljenja u ORL područu. Akutni sinusitis vrlo je čest i može oboljeti svaka odrasla osoba ili dijete s alergijom, prehladom, gripom ili bakterijskom infekcijom gornjih dišnih putova koje stvaraju preduvjete za razvoj ove bolesti. Kroničnom sinusitisu sklone su osobe s različitim, prije navedenim lokalnim i općim čimbenicima rizika - ukazuje prof. dr. Mislav Gjurić, napominjući kako je važno je i znati da i neki lokalni čimbenici pogoduju razvoju sinusitisa. To može biti devijacija nosnog septuma, nosni polipi, deformiteti nosa, nosnih školjki i nosnih kostiju. Kod male djece upala adenoida ili trećeg krajnika dovodi do upale etmoidnih sinusa koja, ako se ne liječi, može dovesti i do komplikacije na oku. Tipični simptomi sinusitisa su začepljen nos, pojačana sekrecija – slijevanje sekreta u ždrijelo, osjećaj pritiska i bol u područja zahvaćenoga sinusa, glavobolja, najčešće jutarnja, kao i povišena temperatura. Glavobolja se često pojačava naglim pokretima i promjenom položaja glave. Simptomi i mjesto najjačeg pritiska i boli variraju ovisno o tome koji je od sinusa najjače pogođen upalom. Tako se može javiti bol u uhu i u vratu, zubobolja, gubitak njuha, suzenje iz očiju. Od općih simptoma najčešće su izraženi umor i iscrpljenost. Simptomi kroničnog sinusitisa ne razlikuju se značajno, osim što dulje traju, a kod nekih osoba se nikada potpuno ne povlače nego se u određenim situacijama pogoršavaju. Simptomi koji mogu upućivati na komplikacije ili neku drugu bolest su krvarenje iz nosa, oticanje vjeđa i oka, zahvaćenost samo jedne strane nosa i sinusa, izrazita glavobolja s promjenama raspoloženja, svijesti i ukočenost šije.
- Operacija postaje neizbježna kod prisutnih komplikacija akutnog sinusitisa i kod kroničnog sinusitisa. Zadebljanje i otok sluznice sinusa, praćeno stvaranjem nosnih polipa (grozdastih izraslina u nosu) javlja se kod kronične upale, alergičara ili ljudi koji ne podnose salicilate u hrani ili lijekovima. Devijacija nosnog septuma,deformacija nosnih školjki, urođena ili stečena deformacija cijelog nosa anatomski su problemi koji se jedin operacijom mogu ispraviti. Kod djece, operacija trećeg krajnika – adenotomija – najčešće trajno rješava problem začepljenog nosa i upale sinusa ističe dr. Gjurić.
Težište suvremene kirurgije sinusa je na preciznim mikrokirurškim zahvatima koji su usmjereni na ciljano rješavanje patologije, što omogućava maksimalno brz oporavak i vraćanje dnevnim aktivnostima. Zahvati se vrše u kratkotrajnoj općoj anesteziji, a uporaba suvremenih lijekova protiv boli osigurava odsutnost boli nakon kirurškog zahvata. Uporaba lasera i funkcijske endoskopske kirurgije, za razliku od klasičnog liječenja, izaziva minimalno traumatiziranje tkiva. Tamponada nosa nakon zahvata ostaje jedan do najduže dva dana, a oporavak traje oko dva tjedna.