Kad je jedanaestogodišnji Arijan prorijedio odlaske na igralište u korist kompjutora i igrica, nitko se nije posebno zabrinuo.
Ocu je više zasmetalo, nekoliko mjeseci potom, kad se počeo kolebati oko karatea. No pubertetliji su s povjerenjem prepustili i tu odluku. Dječak je najprije preskakao odlaske na trening, a onda i definitivno odustao.
Danas je Arijan šesnaestogodišnjak koji sate i sate provodi pred kompjutorskim ekranom, preko košarkaškog igrališta prijeđe samo da skrati put do trgovine, a ni on sam se ne sjeća kad je posljednji put u rukama imao loptu.
– Sad se već brinemo. Igrice igra do kasno u noć, ne izlazi, prijatelja praktički nema... Ne znam gdje smo pogriješili, jesmo li ga trebali više forsirati, usmjeravati u neki sport...
Mislili su, proći će...
Kad je bio manji, redovito smo ga supruga i ja vodili u park. Prvo je ta navika neprimjetno iščezla kad je porastao dovoljno da se van ide igrati sam, a onda je počela i ta zaluđenost kompjutorom i igricama. Mislili smo, proći će kad se izdovolji... – iskren je tata.
Djeca vise na kompjutorima samo zato što im mi odrasli nismo dobar primjer. Na nama je da im otkrijemo radost igre i fizičke aktivnosti na otvorenom
Ž. Vukobratović
Mnogi se roditelji suočavaju sa sličnim problemom. Igrališta često zjape poluprazna, dječja graja čuje se tek kad mame poslije vrtića izvedu mališane u park.
– Djeca su danas puno manje na igralištima i puno rjeđe bez pratnje odraslih nego, recimo, prije dvadesetak godina. Ne čudi stoga da su, kako pokazuju i istraživanja, snaga, brzina, koordinacija, ravnoteža, preciznost u bacanjima i hvatanju lopte i sl. u padu u odnosu na prijašnje generacije i kod predškolaca i kod školaraca – kaže psiholog Željko Vukobratović, predsjednik udruge Suncokret Oljin koja je nedavno uz potporu Ministarstva zdravlja izdala brošuru “Moj izbor – zdrav izbor” koja promovira tjelesnu aktivnost djece.
– Brošura je zapravo namijenjena odraslima na kojima je odgovornost i koji moraju primjerom, a ne naređivanjem i prodikama uvesti dijete u svijet igre i općenito tjelesne aktivnosti na otvorenom. Malo koje dijete neće veselo ustati od kompjutora ako ga drugo, raspoloženo i nasmijano, s loptom u ruci, pozove van na igranje.
Osim toga, sva naša istraživanja među školskom djecom u višim razredima pokazuju da ih kompjutori zanimanju manje nego što odrasli misle. Pred raznoraznim ekranima provode puno vremena jednostavno zato što nisu iskusili zadovoljstvo i užitke koje donose fizičke aktivnosti – tumači Vukobratović.
Dječja igrališta, parkovi i livade gube bitku s monitorima iz više razloga.
Ekrani djeluju hipnotički; pružaju podražaje i sadržaje bez ikakva truda, dovoljno je samo uključiti mobitel, laptop, a privid ugode i uživanja je zajamčen.
Svjež zrak protiv virusa
– Međutim, televizija, internet i igrice ne mogu zamijeniti igru na otvorenom ni u kojoj kombinaciji. Dijete na igralištu i u prirodi puno bolje uči o sebi nego sjedeći za ekranima, izloženo skrivenim, nejasnim porukama. Druženja i igre na otvorenom razvijaju i radnu sposobnost te samodisciplinu kod djece.
U parkovima je najveća graja kad dođu vrtićanci
Kroz kontakte rukama i očima se upoznaju se i s bogatstvom neverbalne komunikacije, a u komunikaciji postaju izraženija i transparentnija – nabraja Vukobratović te dodaje da su djeca koja se druže s vršnjacima na otvorenom spremnija i međusobno si pomagati.
Svježi zrak jača otpornost na viruse i bakterije, a boravak na otvorenom u izravnoj je vezi i s ovisnostima.
– Kretanje, osim što ima pozitivan utjecaj na intelektualni, emocionalni i fizički razvoj djece, prevenira i ovisnosti. Dijete koje se ne potiče da istražuje prostor oko sebe, fizički, psihički i emocionalni svijet, puno lakše postaje zarobljenik navika i aktivnosti koje se ponavljaju. Nažalost, sve je više ovisnika upravo o modernoj tehnologiji. I to ne samo među djecom. Mnogi svakodnevno pred ekranima provode sate – kaže Vukobratović.
– Mogu stoga savjetovati samo jedno: prvom prilikom u prirodu!
>>Majka četvero djece umrla od raka i ostavila im pismo sa 20 savjeta za sreću
>>Odgoj djece nekad i danas: Roditelji su zaboravili pravila po kojima su odgajani